U populaciji obitelji u Hrvatskoj, prema podatcima s kojima mi raspolažemo, ukupno je preko 188 tisuća samohranih roditelja. Od toga, 83 posto čine majke s djecom, a 17 posto očevi s djecom. Prva asocijacija na samohrane roditelje najčešće su majke koje same odgajaju djecu. Ali, sve češće se u takvoj ulozi nalaze muškarci. Međutim, o samohranim očevima, stječe se dojam, malo se govori.

Primjerice, u grupama podrške prava su rijetkost, a samo najhrabriji odluče potražiti pomoć zajednice. Njihova svakodnevnica nimalo se ne razlikuje od majčine. Spremaju djecu za vrtić i školu, odlaze na posao, kuhaju, peru i peglaju veš , tješe djecu kad su tužna, uče s njima i čitaju im slikovnice prije spavanja.

Što se vrzma po njihovim glavama kad legnu u krevet, samo oni znaju. Jer malo je onih koji progovore o svojim mislima, strahovima i iskustvima. Međutim, nekolicina njih ipak je odlučila otvoriti dušu i pokazati kako je to biti samohran otac. Njihova iskustva pronašli smo na mobilnoj aplikaciji Whisper.

  • Ja sam samohrani otac i stalno izmišljam izgovore svojim prijateljima pozovu li me van. Osjećam kako nitko ne može paziti na moju kćer kao ja. Njoj je moje vrijeme potrebnije nego drugima.

 

  • Obožavam biti samohrani otac. Ali jednostavno poželim barem jednom u mjesec dana ponovo biti 21-godišnjak i izaći s prijateljima i zbog te želje imam grižnju savjesti.

 

  • Nikada nisam mislio da je biti samohrani roditelj tako teško. Ipak, svako jutro nakon buđenja najprije zagrlim svoje dijete.

 

  • Sam odgajam svoju djecu zadnjih 13 godina, a kako napuštaju naš dom moj osjećaj usamljenosti je sve veći. Puno je gore nego sam zamišljao.

 

  • Stalno govorim sinu koliko ga volim. On mi je najvažniji na svijetu i osjećam se prazno čim nismo zajedno.

 

  • Kao samohrani otac počinjem shvaćati da možda više nikada neću imati šansu izaći s nekom ženom.

 

  • Samohrani sam roditelj, a u vojsci sam. Zato se često pitam bi li mojoj kćeri bilo bolje bez mene.

 

  • Imam puno skrbništvo nad sinom, a uz to sam i policajac. Svaki put kod opraštanja od sina strahujem da me više neće vidjeti.

 

  • Teško je. Ja vodim sina na nogomet ili plivanje, pa sjedim sam dok su mame druge djece na okupu i druže se. Tad se osjećam kao čudak.

 

  • Stalno slušam “samohrane majke sve moraju raditi, sav teret je na njima”, ali i nama samohranim očevima je tako.

 

  • Možda je teško biti samohrani otac, ali dok je mojoj kćeri dobro i ja ću biti u redu.

 

  • Polovicu slobodnih djevojaka, koje bi inače bile zainteresirane za mene da nemam djecu, sad ne zanimam.

 

  • Volim svoju djecu više od svega, ali ponekad pomislim kakav bi mi život bio bez njih i tad osjećam krivnju.

 

  • Ponekad sam prestravljen količinom i vrstom pitanja moje 6-godišnje kćeri.

 

  • Nama, samohranim očevima, prilično je teško izlaziti sa ženama. Nakon što saznaju da imam dijete, samo nestanu.

 

  • Ljudi me stalno hvale zato što sam samohrani otac dok samohrane majke gledaju s prijezirom. Ne znam čemu ta dvostruka mjerila.

 

  • Samohrani sam otac i osjećaj usamljenosti je toliko stvaran.

 

Nama ne preostaje ništa drugo, osim reći… Kapa dolje za sve samohrane roditelje, bez obzira na spol.