Kad beba navrši godinu dana mama se mora vratiti na posao. Gledajući to maleno biće koje je tek počelo upoznavati svijet i koje itekako još dugo, dugo treba svoju mamu uz sebe, veliki broj žena osjeća veliku tugu zbog nagle razdvojenosti, strah za dobrobit svog djeteta, krivnju zato što ga ostavlja, stres i napetost zbog radnih zadataka koje mora ispuniti, a vjerojatno i bijes što živimo u društvu koje ima malo razumijevanja za zaposlene majke. Ukratko, javlja se cijeli niz negativnih osjećaja s kojima se žena nakon nešto više od godinu dana provedenih u idili druženja sa svojom bebom i partnerom/suprugom, odjednom mora snositi.

S jedne strane tu je beba koja će preko noći ostati bez najvažnije osobe u životu veći dio dana. Mama ne može a da se ne pita i da ne brine: Kako će moja beba bez mene? Hoće li to ostaviti neke emocionalne ožiljke na toj maloj dušici? Hoće li se netko drugi adekvatno o njoj brinuti? Hoće li ju to iskustvo promijeniti? Što će jesti? Kako ću ju nastaviti dojiti? Pitanja je puno, a sva izazivaju osjećaje straha, brige, tuge. No nisu ti negativni osjećaji nužno vezani samo za dobrobit djeteta. Majke osjećaju iskrenu i duboku tugu jer im njihov dotadašnji život nedostaje, nedostaje im vrijeme provedeno s bebom kao i sama bebica.

S takvim mislima teško se koncentrirati na posao, a zahtjevi su veliki. Osim što treba pohvatati zaostatke, informirati se o svim promjenama koje su se u međuvremenu dogodile, priviknuti na radni tempo, radno vrijeme, stare i nove kolegice i kolege, treba i koncentrirano raditi i ispunjavati očekivanja nadređenih.

Veliki je to šok i teret za ženu, no postoji nekoliko stvari koje mogu učiniti kako bi ih se barem malo ublažilo.

Kad govorimo o osjećaju tuge zbog ostavljanja bebe u jaslicama, kod bake ili s dadiljom, mama može učiniti sljedeće:

– Od 6. mjeseca na dalje postepeno ostavljajte bebu s drugim članovima obitelji. U početku neka to bude na 20 minuta ili pola sata, a do 1. godine pokušajte taj period produžiti i na nekoliko sati. Beba tada već samostalno jede, odnosno nije ju potrebno svaka dva ili tri sata dojiti, pa je ostanak kod bake i djeda, tete ili bliske prijateljice lakše organizirati. Ovom metodom ne samo da privikavate bebu da se može dogoditi da vas ponekad nema, već ćete i sebe istrenirati da vam naglo odvajanje ne bude preveliki šok.

– Dobro razmislite koju opciju čuvanja ćete imati kad se vratite na posao. Bilo da je u pitanju baka, rođakinja ili dadilja, već od bebina 10. mjeseca počnite tu osobu intenzivnije uključivati u njegu i brigu o bebi. Ne ustručavajte se pokazati joj na koji način vi neke stvari radite, ali pustite ju i da sama “vježba” uz vaše mentorstvo. Ipak vi najbolje znate što je najbolje za vašu bebu i što najviše voli. Ovo je vrlo važno jer će vam pružiti psihološki mir kad krenete na posao znajući da se netko jako dobro i zadovoljavajuće brine o vašoj bebi.

– Ako beba ide u jaslice, ne ustručavajte se saznati sve što možete o vrtiću, tetama, načinu rada s djecom, prevenciji zaraznih bolesti (koliko je to moguće).
Razgovarajte s odgojiteljicama i posjetite jaslice ako treba i nekoliko puta. Također, pokušajte se dogovoriti da bebu nekoliko puta dovedete sa sobom i privikavate je na novo okruženje, na nove osobe u njezinu životu (tete) i novu djecu.

– Raskrstite si u glavi da su rad i posao također jedna od stvari koju prvenstveno radite za svoje dijete. Odgovorni ste za to maleno biće i rad je jedan od načina da joj pružite ono što joj treba kako bi bila zdrava i zadovoljna beba, dijete, tinejdžer, a kasnije i odrasla osoba. I u drevnim civilizacijama kada žene nisu trebale odlaziti na posao od 8.00 do 16.00 ili od 9.00 do 17.00 kao danas, one su svejedno svoju djecu ostavljale na čuvanje drugima kada su odlazile skupljati hranu. Ovo pišemo zato da naglasimo kako smo mi ljudi programirani da s jedne strane ovisimo o mami (i tati), a s druge strane moramo se svakim danom otisnuti na vlastito putovanje, samostalno istraživati i upoznavati svijet, dati povjerenje i drugim ljudima koji nam pomažu i koji nas čuvaju, učiti kako funkcionirati u različitim situacijama i prilikama. Odvajanje je normalni dio odrastanja.

– Razgovarajte s prijateljicama ili rođakinjama, a prije svega sa suprugom ili partnerom. Podijelite svoje emocije, jer čim iz sebe izbacimo određene strahove, kada ih izgovorimo na glas, kao da izgube na svojoj jačini. Svaki put kad ih ponovno prepričavamo postaju sve slabijeg intenziteta. Osim toga, dobit ćete emocionalnu podršku koju trebate, možda i neki dobar savjet ili drugačiju perspektivu. Ako ste tužni, budite tužni. Ako ste uznemireni, budite uznemireni. Dozvolite negativnim emocijama da prođu kroz vas i da se “ispušu” kroz razgovore s ljudima koji su vam podrška.

– Pripremite i obavite sve što se unaprijed pripremiti i obaviti može – od uputa dadilji, do drugih obaveza koje bi bilo dobro napraviti dok ste još na porodiljnom.
Jer kad počnete raditi, bit će vam dragocjen svaki slobodni trenutak s vašim djetetom i nećete ga htjeti trošiti na, primjerice, renoviranje dječje sobe, generalno čišćenje, otkazivanje nekog pretplatničkog ugovora i jurcanje po gradu… Osigurajte si prvih nekoliko mjeseci što više vremena s bebom, a što manje u poslovima vezanim za vaše kućanstvo.

– Kad ste s bebom iskoristite to maksimalno. Ako će pokazivati znakove separacijske anksioznosti, u što spada razdražljivost, plačljivost, zazivanje mame, neodvajanje od mame, probleme sa spavanjem i slično, informirajte se kako joj dodatno pomoći da lakše prebrodi tu prvu veliku promjenu s kojom ste suočeni. Uvijek ju mazite, puno ljubite i davajte joj konstantno osjećaj sigurnosti koji osjeća da gubi jer više nije 24 sata uz mamu.

– Ne pokazujte bebi da ste tužni, uznemireni, prestrašeni ili da osjećate krivnju. Naime, ako ćete neverbalnim gestama, suzama i drugim tjelesnim ekspresijama te energijom koju odašiljete zračiti negativno, vaša beba će to osjetiti na intuitivnoj razini i osjećat će da nešto nije u redu. Pokušajte se smiriti i prihvatiti činjenično stanje takvo kakvo je. Kad ste s bebom budite smirena, budite jaka, budite stup svojoj bebi jer ona treba vašu umirujuću energiju, nježnost, ljubav i povjerenje da će sve biti ok, da se i sama lakše snosi s promjenama.

Što se tiče samog obavljanja posla, puno ćete ga lakše odrađivati ako napravite sljedeće:

– Posložite si u glavi da na posao morate ići. Kad ste na poslu pokušajte se fokusirati i raditi ga najbolje što možete. Brže će vam proći vrijeme ako se doista udubite u posao. Višak vremena ili puno slobodnog hoda dat će vam i više prostora da stalno razmišljate o svojoj bebi. Pokušajte u sebi ponovno probuditi strast za svoj posao i potaknuti u sebi kreativnost, neke nove ideje, bilo što što će vas zaokupiti, a ujedno učiniti vaše klijente, stranke, poslodavca i kolege zadovoljnima.
Ako poslu pristupite nevoljko, bez ikakvog entuzijazma plačući u wc-u za svojom bebom, bit će vam puno teže prebroditi povratak na posao. Ako pak poslu pristupite s entuzijazmom, proaktivno i pozitivno, poradit ćete ujedno i na vlastitom samopouzdanju i veseliti se novim izazovima i uspjesima.

– Među kolegicama i kolegama potražite podršku, pogotovo ako u vašoj tvrtci postoji mama koja je kroz iskustvo već prošla. Zatražite razgovor pod pauzom, razmijenite iskustva, saznajte da niste jedina kojoj je teško, ali da se sve preživi i da se nećete zauvijek osjećati tako loše.

– Nemojte zvati stotinu puta doma da provjerite kako je beba. Na niz radnih mjesta to nećete niti moći ili smjeti, ali stalnim provjeravanjem samo ćete se dodatno uznemiravati. Ostavite osobi koja čuva bebu ili jaslicama broj za sva pitanja ili hitne slučajeve (i svoj i suprugov) i jednostavno imajte vjere da vašoj bebi ništa ne nedostaje. Osim vas, ali ubrzo ćete doći doma i sve joj nadoknaditi.

– Ako vas uhvati kriza i želite se isplakati, učinite to. Izolirajte se ako je moguće i isplačite tu gorku knedlu koja vam stoji u grlu. Zadržavanje emocija nije dobra metoda jer ćete tonuti samo dublje zagušeni boli i tugom. Ako je potrebno potražite i stručnu pomoć za sebe, odnosno razgovor s psihoterapeutom koji će vam dati smjernice za izlazak iz depresije.

– I zapamtite – niste ostavili svoje dijete, niste mu naudili i vi ste dobra mama. Bilo bi puno bolje kada bi mogli ostati duže na porodiljnom ili kad bi imali poslodavca koji bi dozvolio rad od doma, ali dok se takva praksa ne uvede, društvo ne promijeni, kao i zakoni, učinili ste najbolju stvar za svoje dijete. Preuzeli ste odgovornost, i ma koliko vam bilo teško, uhvatili se u koštac s borbom za egzistenciju i bolje uvjete života za vaše dijete. Samo hrabro naprijed i vjerujte da će sve doći na svoje mjesto ako si date malo vremena i vjerujete u sebe i svoje dijete.