Živimo u vrijeme kada s razlogom sumnjamo u ispravnost hrane koju kupujemo i serviramo svojim najmilijima. Možda smo kupili voće i povrće koje je zdravo, ali je ono istovremeno puno pesticida. Meso koje jedemo ima proteina, ali je istovremeno puno antibiotika, bakterija i kemikalija svake vrste. Rafinirani šećer pokušavamo izbjeći, ali nalazi se u gotovo svemu. Industrija hrane, posebno mesa, brutalna je prema životinjama, radnicima, zajednici i okolišu. Zbog svega navedenog, mnogi se okreću zdravijoj prehrani u smislu da sami uzgajaju svoju hranu i pokušavaju je pripremiti što svježiju i manje procesuiranu. Mnoge mame žele što zdraviju organsku i ekološku hranu za svoje mališane koji su u razvoju, te ispituju razne alternative kupovnoj i kemijski obrađenoj hrani.

Jedna od njih je i Marijana Belošević koja je lijek i spas za sebe pronašla u sirovoj hrani. Prehranu je promijenila nakon dijagnoze ozbiljne bolesti štitnjače, a s vremenom je sirova hrana postala njezina ljubav. Educirala se kod najboljih i postala Green chef, pa sad i sama oduševljava znatiželjne ljubitelje svježe hrane kreativnim receptima i ukusnim jelima.

Marijana je i majka troje djece koja također obožavaju svježe smoothije i gotovo sve što njihova mama pripremi. A da su puni energije i da pucaju od zdravlja, ne treba uopće posebno naglašavati. S Marijanom smo malo porazgovarali o sirovoj hrani i njezinom putu do samoizlječenja.

Kada ste se prvi puta susreli sa sirovom hranom? Zašto vas je zaintrigirao i osvojio ovaj način prehrane i stil života? 

Prije pet godina sam prvi puta vidjela neobično šarene tanjure prepune veselih boja svježeg voća i povrća koje su me hranile već i samim pogledom na njih. Na žalost krenula sam istraživati sirovo jer su mi htjeli odstraniti štitnjaču, a ja sam uvijek nekako bila na strani prirodnih rješenja. Vjerujem da postoji bezbroj biljaka čije djelovanje prodire puno dublje od fizičkog nivoa. Zato su i tako djelotvorne. I eto, i ja sam se izliječila.

Što znači jesti sirovo? Ima li ikakvog termičke obrade, tretiranja ili prerade namirnica?

Sirova ili živa hrana, uglavnom znači svježe i u onom obliku u kojem je nađeno u prirodi. To su osim voća i povrća, sve sjemenke i svi orašidi. Ponekad da bi se napravila neka pizza ili tortilja, usitnimo lan ili bademe u brašno, povežemo s povrćem i sušimo u dehidratoru do 42 stupnjeva kako bi sačuvali enzime koji su nam prijeko potrebni i koji se gube u prehrani moderne civilizacije.

Pretpostavljamo da jesti sirovo znači i biti vegetarijanac i/ili vegan?

Da. To je prehrana koja suosjeća sa svim živim bićima. No nije nužno biti vegan/vegetarijanac. Bitno je započeti unositi što više voća i povrća i sjemenki. Kada osjetite lakoću i poletnost u vašem organizmu, poželjet ćete uvijek se vraćati ovoj prehrani. Idealno je krenuti na proljeće i ljeto kada su vrtovi naših baka i teta puni domaćeg voća i povrća. Tko zna, možda postepeno smanjite unos mesa, a možda ga i izbacite. Samo korak, po korak, sve je moguće!

Izuzetno ste mladoliki, koža vam je čista, kosa zdrava, kilogrami optimalni… Zahvaljujete li svoju “svježinu” i mladolikost prehrani sirovom hranom? Ili je to samo dio jednog šireg životnog stila i životne filozofije?

Hvala na komplimentu. Ponekad kad me mame vide u kupaćem kostimu, pitaju s nevjericom: Da li ste sigurni da ste rodili troje djece ili koja je vaša tajna? Filozofija je svakako dublja i šira od pukog fizičkog izgleda. Ali živjeti život u skladu s prirodom, udisati pranu u svakodnevnim meditacijama, biti povezan s mudrošću svoje duše i biti zahvalan za svako iskustvo koje Život nosi, suosjećajno i u miru biti povezan sa svim bićima Prirode i naravno vježbati jogu, tibetanske vježbe, šetati šumom satima, možda su to neke male tajne. Možda je najbolje da svatko otkrije u sebi neke svoje male autentične stvari zbog kojih nam se svaka sekunda života čini tako bitna, a i nebitna u ovoj velikoj Mandali Života.

Znamo da je danas konzumiranje “zdravog” i svježeg voća i povrća, pa čak i mesa, jaja i mlijeka riskantno jer nam je hrana puna pesticida, antibiotika, otrova. Pretpostavljamo da pazite da su sirove namirnice koje jedete ujedno i organske i ekološke. Kako dolazite do zdravih namirnica?

Već 20 godina sadim svoje povrće i uživam živjeti u skladu s prirodom gdje vidim da ostaje dovoljno i za gusjenice i za puževe i za nas. Ponekad čovjek pomisli da se previše trudi kada još toliko insekata usput hranimo, ali uvijek bude dosta za sve nas. Najteže je zimi i onda se svi nekako snalazimo teško.

Kao green chef radite mnoge radionice kuhanja sirove hrane. Iz prve ruke znamo da su oni koji su kušali vašu kuhinju jednostavno oduševljeni i jako pozitivno iznenađeni. Kako osmišljavate i dolazite do recepata?

Kao i svi drugi, tako sam i ja učila od prvih green chefova u Hrvatskoj, Lene i Darka Jurića, i koristila njihove recepte. S vremenom čovjek ih malo prilagodi, doda, oduzme kako njemu najbolje odgovara, odnosno kuda kreativni sokovi poteku. Da, ljudi se iznenade kako su neke stvari jako jednostavne za napraviti, a tako fine. Tek kada imamo direktno iskustvo, kada nam nepci isprobaju nove okuse, tada ih tek možemo i prihvatiti. Ponekad sanjate nove recepte, a ponekad bih rekla oni sanjaju Vas, da se poigrate s njima i s raznim okusima koji mogu biti i ljekoviti za vaš organizam.

Razgovarate puno s ljudima koji vam se obraćaju za savjet ili pomoć. Posebno ako imaju zdravstvenih problema i žele nešto promijeniti u prehrani kao prvom koraku ka kvalitetnijem životu. Kakvi su trendovi? Okreću li se ljudi sirovoj hrani radi nekih problema ili se ta svijest da smo ono što jedemo nekako spontano širi i razvija?

Pa to nekako ide u oba smjera. Postoje oni koje je stvarno bolest pritisnula i moraju krenuti odmah, a postoje oni koji odmah osjećaju da im takva prehrana omogućuje puno veću fizičku kondiciju, izdržljivost, velike količine energije, manju potrebu za snom itd. Ne mislim da bi trebali biti svi 100% na sirovom, ali ako svakodnevno tokom dužeg razdoblja pijete 2 čaše smoothija ujutro i navečer, rezultati će vas zapanjiti.

Majka ste troje djece. Svo troje su veseli, zadovoljni i pucaju od zdravlja. Kako ste njih hranili od malena? Počevši od dohrane i prvih kašica?

Prvo mislim da sva djeca moraju biti što duže dojena. U majčinom mlijeku postoje sastojci kojih nema samo u jednoj biljci, nego moramo kombinirati mnoge da bi dobili kvalitetnu uravnoteženu prehranu. Moja djeca su odrasla na kašicama od voća i povrća. U to vrijeme nisam znala za sirovu prehranu, ali su jeli izmiksanu bananu s kuhanom blitvom i ostalim zelenilom iz vrta. Svakakve tople zelene juhice, puding od amarantha itd. Hranili smo se veganski, ponekad vegetarijanski do polaska u školu. Prava je šteta što grad poput Varaždina nema vegetarijansku/vegansku ponudu u školskim kuhinjama.

Mnogi roditelji možda bi iskusili ovaj način prehrane i stil života no boje se hoće li njihova djeca dobivati sve potrebne hranjive tvari za zdravi rast i razvoj. Što bi im poručili i savjetovali?

Jako je bitno imati svoj vrt ili bakin vrt. Jesti raznovrsno i mahunarke i žitarice. Ponekad treba biti suosjećajan i sjetiti se da ni mi kao klinci nismo voljeli jesti određene namirnice i ne prisiljavati ih na to. Kada sazriju svi okusni pupoljci, s vremenom će prihvatiti svo voće i povrće ako ga i vi roditelji jedete. Postoje djeca koja prirodno od malena jedu različito voće i povrće i ona koja to ne čine jer roditelji misle da je dovoljno da se jede kelj varivo jednom u 10 dana. Ako imate svoj vrt i sadite s djetetom sjeme, sasvim će prirodno doći i vrijeme kada ćete zajedno vaditi mrkvicu, brati grašak, a cherry rajčice će biti bolje od bilo kojeg voća!

Gdje vas zainteresirani mogu, pratiti, pronaći i kontaktirati? Što možemo očekivati od Marijane Belošević u budućnosti? Kakve nam divne nove ideje i pothvate spremate?

Evo možete me pratiti na mojoj stranici Green Chef Marijana BeloševićVidjet ćemo kuda će nas struje Života odnijeti! Uvijek samo na bolje.