Pojam doule je još relativno nov i nepoznat široj javnosti. Riječ doula dolazi iz grčkog i doslovno znači: žena koja služi. Odnosi se na educiranu i iskusnu profesionalku koja pruža kontinuiranu emocionalnu, fizičku i informativnu potporu majci prije, tijekom i netom nakon poroda; ili koja pruža emocionalnu i praktičnu potporu tijekom razdoblja babinja. U zapadnim zemljama pojam doule nije nimalo nepoznat i brojne žene kroz trudnoću i porod imaju svoju doulu, dok se u Hrvatskoj sudjelovanje doula u trudnoći, porodu i nakon njega, tek nedavno počelo korisititi. Nedavno je u Varaždinu, točnije 1.12.2015. otvoren i prvi doula obrt, naziva “Doula Antonela“. 

Doula Antonela iza sebe ima preko 50 poroda, brojene održane radionice i tečajeve, a najviše od svega – bezbroj lijepih priča i iskustava mama kojima je pomogla. Doula Antonela pojasnila nam je i približila što doule zapravo rade te podijelila svoja iskustva iz najradosnijih prostorija u bolnici – rađaona. 

 

Koji je posao doule, prije, za vrijeme i nakon poroda?

Uloga svake doule je majci pružiti prije svega emocionalnu, fizičku i psihičku potporu tijekom trudnoće, poroda i postpartuma (6 tjedana iza poroda), te zadovoljavajuće i ispunjavajuće iskustvo poroda. Svo to vrijeme doula je uz majku i njezinu obitelj, stoji im na raspolaganju i u svakom trenutku je tu kada im zatreba. Pomoći majci (i partneru) da se lakše nose sa svim svojim strahovima, strepnjama, mislima i željama, pokušati ju u svakom trenutku razumijeti i biti u „njezinoj koži“ koliko je to moguće, ali opet ostati sabrana i pružiti adekvatnu pomoć koja se od nas traži. Doula ima svojevrsnu edukativnu ulogu za vrijeme trudnoće, da omogući majci pristup informacijama koje ju zanimaju, da zajednički prođu kroz sve stavke poroda koje su majci bitne i da donesu najbolji izbor za njih na temelju svih prikupljenih informacija, zajednički izraditi plan poroda. Također, ukoliko to majka želi, doula može s njom ići i na preglede k liječniku i/ili u rodilište. Najčešće se nalazimo u domu obitelji gdje se družimo i zajednički pripremamo. Tijekom poroda pružiti fizičku potporu u vidu masaže, dodira, zagrljaja, obloga, pravilnog disanja, tehnika relaksacije, pomoći prilikom zauzimanja različitih položaja za vrijeme odrađivanja trudova, ili jednostavno uputiti pokoju riječ podrške u tim trenucima i biti tu uz majku emotivno, pomoći oko postavljanja djeteta na prsa neposredno nakon poroda i sl. Nakon porod, doula ostaje s majkom u kontaktu, a kada dođu doma iz rodilišta, dolazi ih posjetiti i pomoći oko svih problema koji se pojave vezano uz dojenje prvenstveno, ali također i oko kućanskih poslova, odlaska u trgovinu, pomoći oko starijeg djeteta ili slično, po potrebi svake obitelji. Najvažniji zadatak doule je da podrži svaku majku u njezinom izboru, kakav god on bio!

Mama Marina: “Uz nju sam se osjećala sigurno i ugodno u bolnici i vjerujem da je to uvelike pridonijelo sigurnom (i bez medicinskih intervencija) porodu kako za mene tako i za moje dijete.”

Mama Maja: “Žarko sam željela dojiti, a bilo me strah da neću uspjeti zbog loših priča iz okoline. Pozvali smo ju doma na informativni razgovor, odmah smo kliknule i odlučila sam ju angažirati.” 

Što vas je potaknulo da postanete doula?

Kod mene je to bio proces koji je trajao dugi niz godina, sada su se sve „kockice“ posložile. Još iz gimnazijskih dana, uvijek sam bila veliki borac za ljudska prava, ali ponajviše kada se radilo o pravima žena, pogotovo o kršenju prava žena, uvijek sam bila jako osjetljiva. Nakon toga, kada sam rađala svoje prvo dijete, imala sam veliku želju i potrebu da ju rodim čim lakše i jednostavnije i naprosto sam odbijala roditi ju na „krevetu“, i uslijedio je tako i „moj“ prvi varaždinski porod na stolčiću. Na kraju, rodila sam sve troje na stolčiću, ali posljednji porod moje kćeri, bio je potpuno prirodni, fiziološki porod, onako kako je priroda to osmislila te sam stigla u rađaonu na sam izgon. Tu se desila prekretnica i definitivna odluka u mojoj glavi, doula je poziv, to je ono što želim „raditi i živjeti“ u životu, ženama prenijeti dio toga i pomoći i pokazati da se može drugačije, da se može bolje, i da su one stvorene za to.

Mama Maja F., koja se pripremala za porod s doulom kaže: “moj porod je trajao oko deset sati, ali mi se uz doulu Antonelu uopće nije činilo da toliko traje.”

Koje je obrazovanje potrebno da bi se u Hrvatskoj postala doulom?

Kažu da doula može biti bilo tko. I u teoriji može, ali ako se tome pristupa profesionalno onda je put malo drugačiji. Prethodno obrazovanje nije bitno, niti je uvjet. Poželjno je da osoba ima vlastito iskustvo poroda (po mogućnosti pozitivnog), ali nije presudno. S obzirom da osobno imam certifikat DONA International svjetske udruge doula onda ću ukratko objasniti tijek postupka certifikacije kod njih. Svake godine Hrvatska udruga doula organizira obuku u Hrvatskoj (pa tako i ove godine u 4. mjesecu), koja traje 4 dana i pod vodstvom je DONA international doula instruktorice, to je prvi korak. Nakon završene obuke možete zatražiti paket i ulazite u postupak certifikacije koji traje jedan dulji period (meni je trebalo oko 1,5 godinu) i sve je on-line, morate pročitati određene knjige, obaviti nekoliko pratnji na porodu, ispuniti određenu papirologiju, napisati nekoliko eseja i tada pod vodstvom mentora prolazite sve zajedno. Kada i ukoliko sve zadovoljite, dobivate certifikat na 3 godine. Sva literatura je na engleskom jeziku, zahtijeva dosta vremena, truda i volje, ali i financija. Za sada, u Hrvatskoj samo smo 3 koje imamo certifikat! Poziv doule, uz to, zahtijeva kontinuiranu edukaciju, usavršavanja i učenje. Većinom je to strana literatura (malo je ima na hrvatskom), odlasci na konferencije, kongrese, tečajeve, radionice, kod nas, ali i u susjednim zemljama.

Imate li stalno zaposlenje kao “glavni posao” ili je ovo glavni i jedini posao kojim se bavite?

Odlučila sam biti profesionalna doula, živjeti svoj poziv, ne mogu to drugačije sažeti. Smatram da se ne može raditi nešto drugo uz ovaj poziv, neko drugo 8-satno radno vrijeme, paralelni posao, jer doula nema radno vrijeme, moje radno vrijeme je 24/7/365. Na terenu sam većinu dana, vodim tečajeve, radionice, odlazim na porode po pozivu (u bilo koje doba dana ili noći). U početku su svi bili jako skeptični i sumnjičavi i nisam imala podršku osim meni najbližih osoba. Danas uživam punim plućima jer radim ono što volim! Iza mene su 3 godine volonterskog rada, istraživanja „tržišta“ i bezbroj sati rada. Od 1.12.2015. otvorila sam obrt Doula Antonela, sa sjedištem u Varaždinu, i hrabro krenula u male poduzetnike. Poslujem samostalno i za sada mi je super.

Na koliko poroda ste dosad sudjelovali?

Iskreno, nedugo sam prestala brojati, u nedostatku vremena, ali znam sigurno da je oko 50-tak poroda i trudnica sada iza mene. 


Odnosi li se posao više na informiranje, odnosno savjetovanje trudnica prije poroda i nakon poroda, ili podjednako na cijeli proces trudnoće i sam porod?

Podjednako, iako ovako laički izgleda da je puno manje sati same pratnje na porodu, ali sve ono što tome prethodi je puno važnije, ta priprema i zajednička druženja prije poroda, te sati savjetovanja i pomoći oko dojenja nakon poroda. Također, ima poroda koji znaju trajati i danima, a ne samo satima. Uz to, redovito održavam tečajeve i radionice za trudnice i roditelje u Varaždinu, Čakovcu i okolnim gradovima (kada me pozovu), te vodim Grupu za podršku trudnicama i Grupu za podršku roditeljima u poliklinici Adarta.

Koji profil žena vas najčešće angažira za sudjelovanje na porodu? One koje ne žele partnera na porodu, one čiji partner ne želi sudjelovati u porodu, one koje žele upravo doulu uz sebe..?

Pa i nema baš pravila. Kako se sve više priča i informira o porodu, tako se svijest žena mijenja. Prisustvo doule nikako ne isključuje prisustvo oca, dapače, oni su ti kojima bude nekako „lakše i bolje“ nakon svega, jer po njihovim riječima „znaju da su im najdraže u dobrim rukama i imaju uz sebe ženu koja ih razumije“, najčešće su to riječi s kojima me dočekaju nakon poroda. Neki partneri jednostavno ne žele ići u rađaonu iz nekog razloga (ne podnose krv, ne mogu gledati partnericu kako joj je teško itd.), neke majke uz sebe žele doulu umjesto partnera, nekima partneri rade u inozemstvu pa im iz više razloga treba podrška i doula, a neke isključivo žele doulu uz sebe od početka.

Iskustvo mame Paule koja je zbog rada supruga u inozemstvu trebala podršku stručne, ali i osobe od punog povjerenja: “Doula mi je u nekom smislu bila sve, i muž i velika podrška. Pomogla mi je i u rađaoni i bila je samo moja. Naravno pripala joj je čast da prereze pupčanu vrpcu.” 

Koja rodilišta su “prijateljskog” stava prema sudjelovanju doule?  Mogu li doule prisustvovati kao pratnja u svim hrvatskim bolnicama? Postoje li loša iskustva?

Fenomen doule još uvijek je dosta novi u Hrvatskoj, prisutne smo službeno tek nekih 3 godine i iskustva se razlikuju, uvelike, u različitim dijelovima Hrvatske, tako da generalno ne mogu govoriti o svakom rodilištu. Najbolje da se svaka majka, kada odluči u koje će rodilište ići, raspita u toj ustanovi kakvo je njihovo stajalište oko prisustva doule kao pratnje i koji su njihovi uvjeti, iako, to nikako ne bi trebalo biti prepreka. S obziorm da sam najviše prisutna u rodilištu Varaždin i Čakovec, mogu reći za ta rodilišta, u kojima sam jako dobro prihvaćena i mislim da jako lijepo surađujemo na obostrano zadovoljstvo. Nažalost, loših iskustava uvijek će biti, jer smo mi kao ljudi takvi, često dosta skeptični, zatvoreni prema novitetima i promjenama, ali mislim da to samo govori o nama kao pojedincima, ali i vrijeme će tu napraviti svoje.

Radi li se na otvaranju mogućnosti sudjelovanja dvije osobe u pratnji za vrijeme poroda? 

Za sada, u rodilištima u kojima je pratnja na porodu dozvoljena, radi se još uvijek o samo jednoj osobi i vjerojatno će tako i biti tako dugo dok žene, majke i rodilje ne zatraže drugačije, više i bolje za sebe, jer smo mi, kao doule, tu dosta „slaba karika“. Vrlo često, kada postoji takva želja kod neke obitelji, onda obično, ja budem ta koja sam uz majku za vrijeme trudova, kod kuće neko vrijeme, onda idemo skupa u rodilište, a partner ide s majkom u rađaonu. U nekim rodilištima znaju dozvoliti izmjenu pratnje ponekad, ali to su izuzeci, a ne pravila.

Mama koja je poželjela ostati anonimna smatra: “Na žalost, u hrvatskim rodilištima samo jedna osoba može biti pratnja na porodu pa je to bio suprug. Naša doula je bila s nama preko mobitela i savjetovala nas, smirivala i na kraju veselila se s nama.” 

Koje je najljepše iskustvo koje ste doživjeli u rađaoni?

Uf, jako teško pitanje, ali zbilja jako teško. Ali evo, jedno je ipak zaista bilo posebno jer se tako nešto događa vrlo rijetko: jedna moja draga majka rodila je svoju djevojčicu u položaju četveronoške (koljena-laktovi), i to u vodenjaku, bebu u vodenjaku! Poznato je u literaturi, ali događa se vrlo rijetko. Počašćena sam što sam u svojoj vrlo kratkoj karijeri, već doživjela to iskustvo.

Svjedočanstvo mame Petre koja je u rađaoni uza sebe imala doulu : “Smatram da bi svaka žena na porodu morala imati nekog kraj sebe uz koga se osjeća ugodno i sigurno, nekog tko ju razumije i zna njezine potrebe. Za mene je to bila doula i preporučila bi je svakoj budućoj majci.” 

Može li se u Hrvatskoj živjeti i zaraditi od posla doule?

Osobno smatram da se može živjeti ako svoj posao radiš srcem i dušom, te voliš raditi to što radiš, u bilo kojem zanimanju i pozivu. Ja sam sretna jer sam se pronašla i jer sam ostvarila svoj san i mislim da to onda moje majke i osjete. Ne, ne radi se o ne znam kojim novcima i zaradi, toliko da mogu svojoj djeci i obitelji priuštiti normalnu egzistenciju u zemlji u kojoj živim, naravno uz posao supruga, čija je podrška neprocjenjiva i nemjerljiva. Kada sve zbrojite i oduzmete, vrlo je teško naplatiti ovakvu uslugu, a moje majke kažu da to „niti nema cijene“.