Jednoga dana, kada je Balončica još bila mala, vidjela je kako se djeca iz susjedstva igraju puhajući kroz okrugao okvir. Iz njega su izlazili balončići u duginim bojama. Mali, veliki, okrugli, duguljasti, lebdjeli su u zraku. On ih je nosio i igrao se s njima, a onda su odjednom nestajali. Poželjela je i ona igrati se balonima, a baka je rekla da su to baloni od sapunice.

– Bako možeš li ti i meni tako nešto složiti, da ja gledam balončiće kako lebde u zraku? – pitala je Balončica baku.

– Naravno lijepa moja! – pomiluje baka unučicu po kosi i licu.

Baka je održala obećanje i drugog popodneva stajala je Balončica kod prozora i puhala u okvir umočen u sapunastu crvenu tekućinu. Nisu to bili obični balončići. Imali su oblik i boju srca. Lebdjeli su u zraku iznad vrata i ulaza, a Balončica se smijala gledajući ih kako odlaze i nestaju.

Upravo se mama vraćala s posla. Jedan crveni balončić doletio je pred nju. Mama je mahnula Balončici, a ona joj je sretna potrčala u zagrljaj.

* * *

O autorici

Ljerka Varga rođena je u Bjelovaru 1945. godine. Autorica je dvije zbirke poezije (Stope u prašini, Pospremi me u dušu), a mlađi je čitatelji znaju kao autoricu priča i pjesmica za djecu. Izdala je tri slikovnice za djecu u stihovima: Šuma do bora, Priče iz vrta, Pustolovine mede od zelenog pliša.

U pripremi su još dvije slikovnice, Priče ispod plavog neba i Priče o Balončici te dvije zbirke poezije za djecu, Srce puno ljubavi i Šešir pun snova.

Sve svoje slikovnice Ljerka je sama i ilustrirala.

Ukoliko vam se sviđaju njezine priče i pjesmice za djecu, pratite blog Moj medo zeleni te Facebook stranicu Pustolovine mede od zelenog pliša.