Cijeli sljedeći tjedan, od 23. do 29. travnja, Pula će ponovno biti najveseliji, najbajkovitiji i najmaštovitiji grad u Hrvatskoj jer počinje još jedan Festival dječje knjige Monte Librić. Monte Librić sasvim je poseban festival i to možete odmah osjetiti kada zakoračite u Circolo u kojem se održava veći dio programa. Vidjet ćete zanimljive skulpture, ilustracije i scenografiju; pisce, ilustratore, urednike i druge kreativce koji se druže, zezaju i razmjenjuju iskustva i dojmove; slikovnice i dječje knjige na svakom koraku i ono najvažnije – puno dječje cike, vike i radosti. Atmosfera je jednostavno posebna i zarazno pozitivna.

Monte Librić poznat je i po bogatom programu (edukativnom, kulturnom, zabavnom), no glavna zvijezda bez koje ovaj festival ne bi bio ono što jest je – Baka Librić! Ona je kao i svaka baka topla, draga, zanimljiva i puna najčudesnijih priča. Svake večeri, kad proljetni dan lagano tone u san, Baka Librić djeci priča po jednu priču za laku noć i tako ih isprati u svijet snova.

Stoga smo u sklopu najave Festivala, poželjeli malo porazgovarati baš s Bakom Librić, dobrim duhom Monte Librića.

Draga Bako Librić, možeš li nam na početku reći ponešto o sebi? Što voliš, a što ne voliš? Što ti je važno u životu? Kako si dospjela na Monte Librić?

Dragi mali i veliki, dobar vam dan. Drago mi je da vam se mogu javiti i ovako na daljinu. Znate da se ja obično pojavim samo djeci na Monte Libriću, ali ove godine javljam se stvarno svugdje: u knjizi, u crtićima, puna me je web stranica Monte Librića, a evo me i ovdje na vašem portalu 🙂

Ja sam vam sasvim obična baka koja ima nekoliko velikih ljubavi: volim dobre ljude i svu djecu, životinje, biljke, prirodu i kad je kiša i kad je sunce, volim ovaj naš planet, nevjerojatno strašno puno volim knjige. I sve one prekrasne stvari koje rade ljudi koji puno čitaju: filmove, glazbu, kazališne predstave, operu, balet, likovnu umjetnost, znanost…, uh… puno toga volim! A već kad pričam o tome što volim, evo i onoga što ne volim: ne volim ratove, svađu, ljude koji bacaju smeće po podu ili ga ostavljaju u šumama, rijekama, moru… Smatram da je u životu važno biti dobar, pošten i marljiv i svojim dobrim ponašanjem biti uzor drugima. Važno je poštivati i starije i mlađe od sebe, a najvažnije je u svemu tome biti svoj. A biti svoj znači poslušati dobar savjet, ali svakako raditi stvari onako kako vam govori vaša savjest i vaše srce. Važno je slušati srce: ako njega poslušate, nikada nećete pogriješiti.

Tako sam vam i ja, slušajući svoje srce, stigla na Monte Librić. Zapravo, Monte Librić stigao je svima nama: moji prijatelji i ja smišljali smo kako knjigu i čitanje učiniti glavnim zvijezdama, a djeci i odraslima jasno i glasno reći da čitaju gdjegod i kadgod stignu jer se u svakoj knjizi, ma koliko god ona mala ili tanka bila, skriva čudesan svijet u kojem možete puno toga naučiti o svijetu oko sebe, drugim ljudima i, što je najvažnije, otkriti sami sebe. A u životu je jako važno znati tko smo, što volimo i što ne volimo.

Jedne smo godine posjetili Monte Librić i vidjeli koliko te djeca obožavaju i koliko im znači čitanje priče za laku noć. Djeca te gledaju, dodiruju, grle, postavljaju ti pitanja, smiješe ti se i dive. Kako se ti bako osjećaš dok im čitaš priče?

Kako se osjeća bilo koja baka koja je okružena djecom? Ja mislim da su to najsretnije bake na svijetu! Malo je reći da volim djecu i da im se neizmjerno divim. Oni su najbolje i najljepše osobe na svijetu zato što su radoznali, maštoviti i svijet gledaju širom otvorenih očiju. Duboko sam uvjerena da je to najzahtjevnija i najbolja publika na svijetu. Obožavam im čitati priče jer nikad ne znaš, baš zato što su takvi, kuda će nas priča odvesti.

Bako Librić, ti sigurno vjeruješ da je čitanje priča djeci jaaako važno. Otkrij nam zašto…

Osim što s njima, kad nisam na Libriću, volim šetati po prirodi, saditi biljke u svom vrtu, mijesiti kruh, raditi hranilišta za ptice i još puno toga, najviše im volim čitati priče. Zašto? Zato što djeca koja čitaju postaju ljudi koji misle i osjećaju. A to je jako važno. Ljudi trebaju naučiti da su čuvari ovog planeta i da se trebaju s poštovanjem odnositi prema svemu što ih u prirodi okružuje. Knjige im u tome jako pomažu jer im otkrivaju načine na koje su to nekad u davno doba ljudi činili, nove načine kako to činiti, uče ih razmišljanju i suosjećanju. Dok im čitam, osjećam kao da ja rastem zajedno s njima. Kako? U svakoj knjizi nalazi se sjeme mašte koje, ako u čitaocu pronađe plodno tlo, i ako on to malo sjeme mašte njeguje i zalijeva uz pomoć drugih knjiga, ono izraste u prekrasno Stablo Mašte koje ima sve one boje koje najviše volite! Da, da, dobra knjiga je čudo.

Kako biraš priče koje ćeš čitati? Koju priču djeca najviše vole i imaš li možda ti neku najdražu priču?

U izboru priča pomaže mi cijela ekipa Librića, a i redovno se čujem sa svojim starim i novim znancima i dobrim prijateljima piscima i ilustratorima. Oni marljivo pišu knjige od jednog Librića do drugog, a mi izabiremo one najbolje. Takve priče koje, kako sam već rekla, pomažu djeci da otkriju djelić svijeta i upoznaju sami sebe. Uvijek izabiremo slikovnice, najljepše knjige na svijetu, jer ih osim čitanja možemo i gledati i uživati u ilustracijama naših sjajnih ilustratora kojih, na sreću, ima sve više i više. Iako znam pripovijedati priče, na Libriću uvijek čitamo iz slikovnice zato što je jako važno naučiti pristojno se ophoditi s knjigom, listati ju tako da ne oštećujemo stranice, da ju ne šaramo, ne grizemo, ne bacamo na pod… Kad to naučimo, knjige ćemo u knjižnicu vraćati uredne i čiste za sljedeće čitače, a mi, čitatelji, preko pristojnog ophođenja s knjigama možda naučimo i kako se pristojno ponašati prema drugima i svemu drugome što nas okružuje.
Najdraža priča? Nemoguće je izabrati…

Svi znamo da si ti Bako Librić zaštitni znak festivala. Čujemo da si ove godine dobila papirnatu lutkicu sa svojim likom. O čemu se radi?

Eh, da, ove godine moja prijateljica, Librica Iris, upoznala me s umjetnikom Markom Zubakom koji izrađuje igračke od papira i on je odlučio izraditi moju papirnatu dvojnicu. Oduševila nas je mala papirnata Baka Librić pa smo odlučili zajedničkim snagama najaviti ovogodišnje, jedanaesto Festivalsko izdanje. Upustili smo se u putovanje diljem Istre, Hrvatske, ali i svijeta te uz pomoć društvenih mreža i Markovih stop animacija (ipak je tema 11. Monte Librića animacija) posjetili brojne gradove i manja mjesta, razgovarali s mještanima i otkrili nove priče. Naša avantura može se pratiti na facebook stranici, web stranici i instagram profilu Monte Librića. I ja sam moderna, koristim facebook!

Najljepše od svega je to što smo u našu priču uključili sve znatiželjnike i pozvali ih da sami izrade Baku Librić od papira, fotografiraju je i pošalju nam je. Na taj način sudjeluju u nagradnoj igri u kojoj tri najbolje fotografije osvajaju knjige o papertoysima – izradi igračaka od papira, ali i ostvaruju dodatne popuste na knjige. Jako me veseli ova akcija! Javili su nam se čak iz Buenos Airesa i Washingtona, ali i iz Slovenije i cijele Hrvatske. Potražite fotografije na našoj web stranici, zaista su prekrasne, i uključite se u igru, još uvijek stignete, traje sve do subote, 28. travnja.

Čemu se posebno veseliš u programu ovogodišnjeg Monte Lbrića?

Veselim se svojoj publici – djeci. Veselim se ponovnom susretu sa svojim malim prijateljima, gledati ih kako rastu kao i upoznavati nove, kojih svake godine ima sve više i više. Veselim se i novim piscima i ilustratorima, novim prijateljstvima, novim pričama i najboljoj atmosferi na svijetu koja vlada na našem “brdu knjiga”.

I za kraj nam molim te otkrij što Baka Librić radi između dva Monte Librića?

Baka Librić čita, pjeva, pleše, druži se s prijateljima, brine o svojim mačkama i psima, o svom vrtu i biljkama, kad pojede jabuku ili breskvu čuva sjemenje u džepu i tu i tamo utakne to sjeme u zemlju – možda iz njega izraste novo prekrasno stablo, uči neku novu vještinu i veseli se svakom novom danu jer svaki je novi dan nova prekrasna avantura.

Sve vas voli vaša Baka Librić