Krajem 2013. godine časopis Nature Neuroscience objavio je zanimljive rezultate istraživanja koji upućuju na nasljeđivanje emocionalnih poteškoća s generacije na generaciju. Točnije, pokazalo se kako postoji neki oblik genetske memorije kojom prijašnja generacija sa svojim iskustvima utječe na ponašanje pojedinaca iz naredne generacije. Naime, čini se da traumatski događaji utječu na samu DNA u spermi jedinke, te na taj način mijenjaju mozak i ponašanje kod potomstva.

Istraživanje je provedeno na skupini miševa koje se naučilo da izbjegavaju određeni miris. Nakon toga se praćenjem sperme mužjaka pokazalo da je dio DNA odgovoran za osjetljivost prema tom određenom mirisu postao aktivniji.  To je rezultiralo time da su sljedeće dvije generacije potomaka ove eksperimentalne skupine miševa bile izuzetno osjetljive na spomenuti miris te su ga izbjegavale, iako u svom životu s tim mirisom nisu imale kontakta. Pronađene su i promjene u mozgovnim strukturama potomaka. Dakle, zaključak istraživanja je da iskustva roditelja, i prije začeća, značajno utječu na strukturu i funkciju živčanog sustava potomstva.

Ovo je još jedan dokaz koji govori u prilog „transgeneracijskog epigenetskog nasljeđivanja“ – činjenice da okolina utječe na gene pojedinca koji se onda i prenose na buduće generacije.

Profesor Marcus Pembrey sa Sveučilišta College London izjavio je da su ovi rezultati važni i za istraživanje fobija i anksioznih poremećaja te da je vrijeme da se ovakve transgeneracijske informacije počinju ozbiljno uzimati u obzir kod zdravstvenih i psiholoških ispitivanja.  

Zato, istražite vlastitu povijest, razgovarajte sa starijim članovima obitelji. Provjerite postoje li i kod vaših predaka neka traumatska iskustva s kojima se moguće vi danas još uvijek borite, a potencijalno i vaše dijete.