U srijedu, 11. ožujka, književnicima, ilustratorima i urednicima dodijeljena su priznanja najveće i najstarije hrvatske nagrade za dječju književnost „Grigor Vitez“. Otac moderne hrvatske književnosti za djecu zadužio nas je svojim svevremenim djelima, od kojih se ističe rimovana priča o Antuntunu. Svečana je dodjela, desetu godinu za redom održana u Zagrebačkom kazalištu lutaka, a obilježila ju je nezahvalna situacija u izdavaštvu koju su organizatori i članovi žirija više puta naglasili, nastojeći potaknuti nadležne institucije na djelovanje. 

Ovogodišnju, 47. po redu dodjelu nagrade „Grigor Vitez“ obilježila je izražena kriza u izdavaštvu što se odrazilo i na znatno manji broj prijavljenih djela. U konkurenciji se našla 51 knjiga od ukupno 22 nakladnika.

Dobitnik nagrade za književni tekst, Igor Knižek, relativno je novo ime na hrvatskoj dječjoj književnoj sceni, a nagradu je zaslužio knjigom bajki Moj pustolovni svijet. Nagradu za ilustraciju osvojila je naša nagrađivana ilustratorica Marsela Hajdinjak i to za dvije slikovnice, Macu Papučaricu, Ele Peroci te Andersenovu Djevojčicu sa šibicama.

Pohvaljeni su urednici Božidar Prosenjak iz izdavačke kuće Alfa, te Zoran Maljković iz izdavačke kuće Mozaik knjiga.

Glasna je kritika upućena velikim izdavačkim kućama koji nisu prijavili ni jedno djelo na natječaj, s iznimkom naklade Mozaik knjiga, dok je prvakom u produkciji knjiga za djecu u 2014. proglašeno Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade čija su se djela našla u užem izboru za nagradu.

 

Poezija je opet u modi

Predsjednica žirija za ilustraciju, Marijana Jelić, požalila se na relativno malen broj slikovnica uzetih u obzir komentirajući kako hrvatski ilustratori  više ilustriraju za vanjsko nego za domaće tržište.

Novost koja je obilježila ovogodišnju dodjelu zasigurno je velik broj prijavljenih zbirki poezije, čak deset knjiga od kojih je trijumfirala splitska spisateljica Zvjezdana Čagalj koja je za svoju dijalektalnu zbirku Trun iz žepa osvojila Pohvalu nagrade „Grigor Vitez“.

Organizacija ovako važne manifestacije nikako ne uspijeva zadovoljiti očekivanja. Posjećenost je neznatna, program ne odveć zanimljiv, a medijska popraćenost minimalna. Grigoru Vitezu i njegovim nasljednicima ne pridaje se odgovarajuća pažnja i pristup je izrazito manjkav. Odaziv književnika kao podrška kolegama je sramotan, a organizaciju nagrade valjalo bi napraviti na višoj razini.