Čak i djeca koja prve godine života provedu zanemarena i u lošim uvjetima, uz udomiteljsku obitelj punu ljubavi i pažnje mogu se fizički i mentalno razviti u predivne osobe koje po ničemu ne zaostaju za vršnjacima. To je dokazala višegodišnja studija siročadi u Rumunjskoj.

Tijekom istraživanja promatran je napredak siročadi koja su odrastala u institucijama za dječju skrb, a potom bila smještena u udomiteljske obitelji, ali njihov primjer može se primjeniti na svaku obitelj, kazala je dr. Dana E. Johnson, profesorica sa Sveučilišta u Minnesoti i voditeljica istraživanja.

“Djeca ne dostižu svoj puni potencijal ukoliko ne odrastaju u brižnoj okolini koja potiče njihov razvoj”, kazala je dr. Johnson.

Sa kolegama je započela proučavati rast i razvoj 136 beba prosječne starosti 21 mjesec, u šest domova za nezbrinutu djecu u Bukureštu još 1999. godine.

Uvjeti u domovima bili su sve samo ne idealni zbog premalo njegovatelja koji nisu mogli brinuti za djecu kako treba. Hrane je bilo dovoljno, ali bez individualne njege neka djeca bila su gladna, odnosno nisu jela prema svojim individualnim potrebama.

Djeca su patila od nedostatka pažnje jer u domovima su “postupci njegovatelja bili utemeljeni na učinkovitosti i svrsishodnosti, a ne kao odgovor na potrebe i želje djece”, stoji u istraživanju.

Cilj studije bio je otkriti koje benefite udomiteljstvo nudi djeci bez roditeljske skrbi.

Od ukupnog broja praćene djece, polovica je ostala živjeti u domu, dok je druga polovica bila raspoređena u program udomljavanja. Fizički i mentalni napredak svih 136 mališana mjeren je u pravilnim vremenskim razmacima.

Na početku istraživanja, djeca koja su odrastala u domovima imala su tjelesne mjere ispod prosijeka, a zaostajanje je bilo najvidljivije kod djece koja su rođena sa niskom porođajnom težinom.
S druge strane, djeca smještena u udomiteljske obitelji odmah su pokazala snažan porast i visine i težine. za 12 mjeseci, svi su bili normalne visine za svoju dob, a 90% bilo je normalne težine. S druge strane, djeca u domovima su nakon istih godinu dana i dalje zaostajala u fizičkom razvoju za vršnjacima.

Prehrana ima veliku ulogu, kazala je dr. Johnson, možda zato što se u domovima ne pridaje previše pažnje prehrambenim navikama djece. Ako netko ne pridaje pažnje, djeca vjerojatno neće jesti dovoljno. No unošenje hrane u organizam samo je jedan aspekt prehrane, jer tijekom jela s djecom dolazi do niza drugih interakcija.  

Nadalje, istraživanje je pokazalo da djeca koja napreduju u tjelesnom razvoju, pokazuju i poboljšanje vještina pamćenja, učenja i razmišljanja. Za to postoji biološko objašnjenje. Psihološki stimulans u interakciji je sa fiziološkim sustavom. Psihološki stimulans potiče izlučivanje hormona rasta i smanjuje stres, pa je pružanje odgovarajućih psiholoških stimulansa važno za rast.

Zaključak je da djeca trebaju kvalitetnu i dobru prehranu, ali i njegu i nježnost koje djeluju na psihološki razvoj. Prehrana i psihološki razvoj potiču rast djece i u tome leži tajna poboljšanja stanja djece koja iz domova dođu u udomiteljsku obitelj punu ljubavi, pažnje i brige.

(JK, Izvor: HealthDay News)