Tijekom 2012. godine Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, provela je istraživanje o položaju trudnica i majki s malom djecom na tržištu rada. Rezultati su poražavajući te jasno pokazuju da su žene koje pokušavaju osigurati posao ili aktivno sudjelovati na poslu za vrijeme svoje trudnoće, odnosno u periodu neposredno nakon poroda u kojem su brinule za malu djecu (rodiljni period) višestruko diskriminirane.

Upitnik je ispunilo 937 sudionica istraživanja u rasponu životne dobi od 20-45 godina. Najveći broj sudionica pripada dobnoj skupini 26-34 godine života.

Istraživanje je potvrdilo ono o čemu se dosad naveliko u medijima pričalo, ali nije bilo do ovog istraživanja konkretnih dokaza:
– Spolna diskriminacija žena vezana uz fizičko stanje trudnoće je vrlo raširena na hrvatskom tržištu rada,
– Spolna diskriminacija žena vezana uz rodno uvjetovanu raspodjelu brige za djecu unutar obitelji je vrlo raširena na hrvatskom tržištu rada.

Što kažu konkretne brojke?

Čak 40 % žena koje su bile trudne u određenom trenutku svoje zaposlenosti ili traženja posla su bile izložene nepovoljnom postupanju od strane poslodavca zbog svoje trudnoće odnosno korištenja rodiljnih prava. Dakle, prema prikupljenim podacima od 10 žena koje sudjeluju na hrvatskom tržištu rada, za vrijeme svoje trudnoće njih 4 su diskriminirane od strane poslodavca radi trudnoće ili činjenice da su koristile svoja rodiljna prava.

41,2% žena, koje su na tržištu rada sudjelovale dok su istovremeno morale brinuti za djecu stariju od 1 godine, smatra da je poslodavac prema njima postupao nepovoljno zbog njihovih obveza prema djeci.

Od 414 sudionica istraživanja, koje su na tržištu rada doživjele jednu od dvije vrste istraživanih oblika spolne diskriminacije (temeljem trudnoće i temeljem svojih obveza prema djeci), najveći broj njih, 34,1%, suočio se sa neproduživanjem ugovora o radu. Čak 21,2% njih je dobilo otkaz dok ih je 16,4% premješteno na lošije radno mjesto.

Diskriminatroni postupci s kojima ze žene susreću su: ne mogu proći u naredni krug na razgovoru za posao, uskraćuje im se napredovanje na bolju poziciju, smanjuju im se plaće, uskraćuje im se trajanje godišnjeg odmora te druga radna prava.

Istraživanje je posebnu pažnju posvetilo trima momentima u radnom odnosu za koje se pretpostavljalo da su kritične točke u pogledu diskriminacije trudnica i žena s malom djecom: razgovori radi mogućeg zapošljavanja, odluke vezane uz napredovanje te umanjivanje stečenih prava nakon trudnoće ili rodiljnog dopusta.

Poslodavci krše Zakon pitanjem o trudnoći na razgovoru za posao

Od 259 sudionica koje su imale razgovor radi zapošljavanja za vrijeme trudnoće koje je poslodavac bio svjestan, 21% njih je potvrdilo da je doživjelo da ih je poslodavac ispitivao o trudnoći i planovima vezanim za rodiljini dopust iako je tako što izričito zabranjeno Zakonom o radu.

Podaci koji se odnose na ponašanje poslodavaca za vrijeme razgovora sa ženama čije trudnoće nisu bili svjesni u trenutku razgovora su još ilustrativniji. Čak 69% žena koje su doživjele takvu situaciju odgovorilo je kako su im poslodavci postavljali pitanja vezana uz planove koji se odnose na moguću trudnoću.
 
Ovi podaci su duboko poražavajući i čvrsto potvrđuju da poslodavci na hrvatskom tržištu rada u svoje odluke o zapošljavanju uključuju tzv. „rizik od dodatnih troškova zbog trudnoće“ iako takvo po stupanje predstavlja spolnu diskriminaciju zabranjenu pozitivnim zakonodavstvom.

Poslodavci ograničavaju trudnice i majke s malenom djecom u napredovanju

Od 230 sudionica koje su bile u radnom odnosu za vrijeme trudnoće ili u periodu dok su brinule za malu djecu, njih 52,8% smatra kako ih je poslodavac ograničavao u napredovanju na bolju poziciju jer je smatrao kako zbog svojih roditeljskih obveza neće udovoljiti potrebama radnog mjesta.

Poslodavci trudnicama uskarćuju mnoga radna prava

Postotak onih žena koje su se našle u situaciji da je poslodavac pokušao iskoristiti zahtjevnost životne situacije koja dolazi sa rođenjem djeteta i ucijenio ih da prihvate lošije uvjete radnog odnosa nego što bih inače bile spremne prihvatiti je nešto manji i iznosi 40%. Od sudionica koje su se susrele s ovakvim oblikom diskriminacijske ucjene, 45,6% je navelo kako se radilo o skraćivanju godišnjeg odmora, a čak 40% njih je navelo da se radilo o smanjenju osnovne plaće.

Također valja izdvojiti kako je 27,8% navelo da im je poslodavac ugovor na neodređeno promijenio u ugovor na određeno, 24,6% njih je navelo da im je poslodavac umanjio dotadašnje dodatke naplaću, a 20,8% njih je navelo da im je poslodavac oduzeo vrijedne projekte, klijente ili konkretne zadatke na kojima su do tada radili.

Žene nemaju povjerenja u institucije

Istraživanje je s druge strane utvdilo kako je spremnost žena, koje su suočene sa diskriminacijom temeljem trudnoće, da se pravnim sredstvima suprotstave poslodavcu, vrlo niska. To sugerira kako nemaju dovoljno povjerenja u učinkovitost dostupnih mehanizama pravne zaštite.

Istraživanje je također pokazalo kako su žene u dobroj mjeri svjesne da je teret brige za djecu u najvećoj mjeri na njihovim leđima i kako mogu očekivati tek ograničenu pomoć u njegovom uravnoteživanju sa profesionalnim ambicijama i obvezama.

Istraživanje je dalo čvrste pokazatelje o poražavajućoj raširenosti diskriminacije žena na hrvatskom tržištu rada temeljem njihove trudnoće, odnosno temeljem rodno uvjetovane neravnomjerne raspodjele brige za djecu unutar obitelji. Ovi rezultati pokazuju da je nužno provesti daljnja istraživanja, osvješćivati educirati žene u pogledu zakonskih jamstava koja štite njihove interese na tržištu rada za vrijeme trudnoće, uspostaviti mehanizame sustavne kontrole postupaka poslodavaca prema trudnicama i ženama koje koriste svoja rodiljna prava te čvršća zakonska jamstva koja bi poslodavce potpuno spriječila da na bilo koji način umanje položaj i radna prava ovih osoba u periodu od godine dana nakon povratka sa rodiljnog dopusta.