Želite dijete? Što kažete na djevojčicu tamnije kose koja će imati izvrsni talent za glazbu, ali i genetsku predispoziciju za razvoj bolesti debelog crijeva? Ili bi radije da vaša kći bude izvrsna atletičarka, ali s povišenim rizikom da u odrasloj dobi razvije bipolarni poremećaj ili lupus? Ili bi možda sina koji će biti izvrstan glazbenik i matematičar, ali podložan razvoju dijabetesa tip 2?

Ovakva pitanja i kombinatorika danas nam se čine suludima, ali radi se o scenariju koji je moguć, odnosno o embriologiji ne tako daleke budućnosti. Biomedicinska etika i njezini stručnjaci predviđaju da će za 20 do 40 godina ovako izgledati biranje embrija koji će se implantirati u maternicu i izrasti u dijete o kojem će roditelji već puno znati i prije nego je odraslo i pokazalo svoje potencijale i manjkavosti.

“Većina parova koji imaju dobro zdravstveno osiguranje na ovaj će način začeti bebe”, objašnjava Henry Greely, profesor bioetike sa Sveučilišta Stanford. Svoju viziju zapisao je u knjizi “The End of Sex and the Future of Human Reproduction” (u slobodnom prijevodu “Kraj seksa i budućnost humane reprodukcije”) te ju je nazvao “lagani PGD” ili prenatalno gensko dijagnosticiranje.

Već se pisalo o takozvanim “dizajniranim bebama” čiji bi DNA bio kemijski preoblikovan i izmijenjen. No ovo o čemu govori prof. Greely i ovaj članak, jedna je druga vrsta tehnologije koja nije zadobila toliko pažnje javnosti i medija.

Radi se o “biološkoj alkemiji”, odnosno eksperimentu u kojem su znanstvenici uspjeli običnu tjelesnu stanicu preinačiti u stanicu spermija i jajašca. Pokus je za sad napravljen na miševima i tek treba vidjeti može li se napraviti i na ljudima. Ako uspije, znanost će zauvijek riješiti problem neplodnosti i omogućiti parovima da imaju biološko dijete bez obzira imaju li problema vezanih za zdravlje spermija i jajašca.

Drugim riječima, žena koja je neplodna, moći će biološkim inženjeringom iz stanica svog tijela dobiti na stotine jajašca za oplodnju. Dosadašnjom procedurom iz ženina se jajnika uzima samo nekoliko jajašca, što znači nekoliko genetskih zapisa budućeg djeteta. A sa stotinama jajašca sposobnih za oplodnju, dolazi i na stotine različitih mogućnosti genskog nasljeđa.

Kako će to izgledati u praksi?

Profesor Greely slikovito je opisao par iz budućnosti koji dolazi u kliniku za oplodnju. Muškarac će donirati spermije, a žena stanice, recimo – kože. Biolozi će potom od tih stanica kože “napraviti” stanice jajašca i oploditi ih s muškarčevom spermom. Za razliku od dosadašnjih postupaka u kojima se oplođuje prosječno osam jajašca, u budućnosti će ih se moći oploditi 100 ili više. Za svaki embrij radit će se profiliranje, odnosno obrada DNA u kojoj će se točno definirati koje genske predispozicije su naslijeđene (za bolesti, ali i za izgled, talente, vrline i vještine). Par će potom dobiti dosjee embrija i moći odabrati jednog ili dva koji će biti implantiran u maternicu i izrasti u bebu u majčinu trbuhu.

Zvuči suludo, ali budućnost je već ovdje

Ovakvi su scenariji pomalo zastrašujući, ali budućnost je već ovdje. Znanstvenici svakodnevno rade na tome da razviju ljudski spermij i jajnu stanicu u laboratoriju. Naveliko se već radi i na takozvanim iPS stanicama (inducirane pluripotentne matične stanice), odnosno stanicama koje bi se mogle preoblikovati u bilo koju stanicu po potrebi. Već je danas u najsuvremenijim klinikama za potpomognutu oplodnju moguće dobiti kompletnu analizu DNA embrija. Ako imate dovoljno novca, već danas možete znati sve o svom budućem djetetu, njegov ili njezin kompletni genom.

Ova teorija ima i niz nedostataka

Stručnjaci kažu da se nikada ne može dati točna i precizna prognoza kakvo će dijete biti s obzirom na genske predispozicije. Naime, na naš DNA djeluju kemijske modifikacije uzrokovane načinom života, stresom i drugim okolišnim uvjetima. Ti vanjski čimbenici zapravo određuju hoće li se i kada neki gen aktivirati.

Drugim riječima, dijete može imati urođeni talent za trčanje i atletiku, ali se on zbog životnih i drugih okolnosti možda nikada neće aktivirati.

No čak i ako predviđanja nisu precizna, hoće li parovi svejedno htjeti znati što je moguće više o genskom zapisu svog djeteta?

Stručnjaci misle da ne. Samo manji broj roditelja želi “savršenu bebu”. Uostalom za svakog je roditelja njegovo dijete savršeno bez obzira kakvo je. Za sada, roditelji su još uvijek skloniji čaroliji i žele se iznenaditi, odnosno upoznavati svoje čudesno dijete svakim danom.

Čak i profesor Greely sumnja da će roditelji birati bebe po tome imaju li gen za glazbu ili atletiku. On smatra da će glavni motivator za gore spomenuto profiliranje embrija i biranje, biti sklonosti bolestima u dječjoj dobi. Manje će ih brinuti bolesti koje bi dijete moglo razviti u staračkoj dobi (možda zato što će do tad znanost za sve pronaći lijekove), ali teško će se snositi s bolestima u dječjoj dobi, posebno onim smrtonosnim i u tom smislu će možda pribjeći biranju bebe koja ima najveće šanse doživjeti pozne godine.

Etička pitanja

Što će biti sa stotinama embrija koji neće biti izabrani?

Što će se dogoditi ako dođe do krađe stanica (vlas kose, uzorak sline, stanice kože) iz kojih se može napraviti stanica spermija ili jajna stanica?

Što kada dijete sazna svoj DNA profil i spozna da je sklono i pod rizikom razvoja određenih bolesti? Što kada za to sazna njihov poslodavac, banka, osiguravatelj, partner?

Što ako neki roditelji odluče birati po nekim nenormalnim ili nevažnim kriterijima (npr. najvažnije mi je da mi dijete bude lijepo i manekenske građe).

Previše je još pitanja i kontroverzi u vezi ovog scenarija. No činjenica je da znanost na području embriologije munjevito napreduje i da se današnje društvo i politika ne mogu toliko brzo snositi s tim napretkom i promjenama. Uskoro ćemo imati savršenu medicinsku i molekularnu tehnologiju i rješenja, ali pitanje je koja će zapravo postati dostupna građanima i dozvoljena za širu upotrebu.