U subotu je diljem Hrvatske i svijeta obilježen Međunarodni dan primalja kako bi se istaknula važnost primalja prema zdravlju majki i novorođenčadi te povećala svijest o ulogama primalja.

Hrvatska komora primalja osnovana je 2008. godine i u njoj je registrirano 2606 članova među kojima se nalazi i Lidija Jurčević. Primalja KBC-a Sestre milosrdnice ovim poslom bavi se preko 30 godina i kaže da ne postoji ništa ljepše što bi mogla raditi.

Jedan mali gradi sigurno je prošao kroz moje ruke. To dijete kad se rodi najveća je nagrada koja postoji i što možete doživjeti u svom životu, napominje Lidija te dodaje da je u njihovom poslu najvažnije steći povjerenje žene.

Tijekom svog dugogodišnjeg iskustva doživjela je svakakve situacije, a one najljepše uvijek će pamtiti. Najviše joj se urezao u pamćenje trenutak kad joj je jedna gospođa rekla da je kćer odlučila nazvati po njoj.

Premali broj primalja

Nažalost, stanje u njihovoj struci nije uvijek kako treba. Primalje se još uvijek moraju boriti s problemima kao što je nedostatak  prvostupnica primaljstva. Studiji postoje samo u Rijeci i Splitu, a upisne kvote su premale. I rodilje priznaju da bi bez primalja sve bilo puno teže i ponekad je samo jedan stisak ruke jako bitan.

Imamo veliki broj primalja koje su srednje stručne spreme, iako one imaju ogromno iskustvo i dugi niz godina rade taj posao. Imaju želju educirati se, međutim nemaju mogućnosti, napominje Biserka Matok-Glavaš iz Hrvatske komore primalja koja broji 190 članova sa završenim studijem primaljstva na preddiplomskoj razini.

Muška primalja

A što je s muškarcima? Koliko njih se “usudi” baviti ovim poslom? U Hrvatskoj postoje dvije muške primalje. Jedan je završio staž u Varaždinu i kako doznajemo otišao u Irsku. Drugi je Teo Linić i dolazi iz Rijeke. Oduvijek je htio biti zdravstveni djelatnik, a tijekom srednjoškolskog obrazovanja shvatio je da je primaljstvo najljepši dio medicine. Što mu je najteže u ovom poslu?

Svako zanimanje ima svoje dobre i loše strane. Teško je susresti se sa ženama s malignim oboljenjima, ali u svakom slučaju tu smo da pomognemo, napominje simpatični Teo.

Sa smiješkom na licu Teo priznaje da je na početku svima bilo čudno vidjeti muškaracu u boksu u rađaoni, ali da su ga žene vrlo brzo prihvatili i s mnogima od njih je tijekom poroda postao i prijatelj.

Nakon fakulteta vrlo brzo je dobio posao u struci i radi u divnoj atmosferi koja ga je prihvatila, a na pitanje planira li otići iz Hrvatske napominje da mu to ne pada na pamet.