Već je poznato da konstantno igranje igrica na računalu ili konzolama izaziva ovisnost. No kada ta ovisnost počne remetiti normalno funkcioniranje pojedinca i izaziva njegovu potpunu izolaciju iz društva, već možemo govoriti o poremećaju. Ovisnici o igricama ne mogu spavati, jesti, zapostavljaju osobnu higijenu, poslovne i obiteljske obaveze, izbjegavaju druženja, razvode se od partnera ili partnerica… Na pameti im je samo jedno – kako što prije sjesti za računalo i igrati se.

Ako to ne mogu, javlja se tjeskoba, nervoza, potištenost, tuga, izgubljenost.

Problem je što se među ovisnicima često nađu i djeca. Djeca počinju igrati igrice i prije polaska u prvi razred, pa su najugroženija skupina u smislu rizika od razvijanja ovisnosti.

Svjetska zdravstvena organizacija je ovisnost o igricama proglasila psihičkim poremećajem, ravnim ovisnosti o alkoholu, kockanju ili drogama. Ovisnost o igranju igrica sada se i službeno nalazi na listi psihičkih poremećaja koji zahtjeva kompleksno liječenje.