Je li vas ikad zanimalo kakvi su učenici bili neki od najvećih znanstvenih umova i genijalaca koji su zauvijek ostavili traga u ljudskoj povijesti? Što mislite jesu li Tesla, Edison, Faraday, Einstein bili odlikaši ili su spadali u kategoriju “loših učenika?” Primjerice, Alberta Einsteina, bezvremenskog genija njegovi su profesori opisivali kao nezainteresiranog i svojeglavog učenika. Progovorio je kasnije od svojih vršnjaka, tek negdje oko treće godine, a do svoje devete godine imao je problema sa sporazumijevanjem jer je nerado govorio. Tijekom nastave, često je znao odlutati u “svoj svijet” i iz svega se znao isključiti. Često je zaboravljao i ignorirao školske obveze jer ga nisu nimalo zanimale. Smatrao je da pozornost treba posvećivati samo onim predmetima koji su mu se sviđali. Za ostale, u njegovoj glavi nije bilo mjesta.

Svojih stajališta nije se odrekao ni kad je odrastao i postao roditelj. Vlastitu djecu, sinove Hansa Alberta i Eduarda kojeg je zvao Tete poticao je da svoju koncentraciju usmjere na interese koje nisu vezani za školu. Smatrao je da djeci treba pružiti dovoljno slobode da otkriju ono što vole i da se bave isključivo onime što ih zanima i što je dostojno njihove pažnje.

Albert Einstein živio je u Berlinu sa svojom drugom suprugom, a njegovo dvoje djece u Zürichu s majkom Milevom. Kontakt sa svojim sinovima održavao je pismenim putem. Koliko je uistinu vjerovao da škola nije toliko bitna, potvrdio je i jednim pismom koje je napisao svom 11-godišnjem sinu. Potaknut svojim velikim uspjehom, objavom teorije relativnosti, svoj ključ uspjeha odlučio je podijeliti sa svojom djecom. U nastavku pročitajte odlomke pisma u kojem veliki znanstvenik otkriva kako djeca mogu najviše naučiti.

“Dragi moj Alberte,

jučer sam primio tvoje pismo i bio sam jako sretan zbog toga. Već sam se počeo pribojavati da mi više nećeš pisati. Rekao si mi kad sam bio u Zürichu da ti je čudno kada tamo dođem. Stoga mislim kako bi bilo bolje da se viđamo na nekom drugom mjestu gdje nas nitko neće ometati. Bez obzira na sve, molit ću te da svaku godinu provedemo cijeli mjesec zajedno kako bi vidio da imaš oca kojem si drag i koji te voli. Od mene možeš i naučiti mnoge dobre i predivne stvari, nešto što ti drugi ljudi ne mogu tako lako ponuditi. Ono što sam postigao kroz svoj tako naporan rad neće biti na raspolaganju samo strancima već posebno mojim sinovima.

Ovih dana sam završio jedan od najljepših radova u mom životu, a kad budeš stariji, sve ću ti ispričati. Drago mi je čuti da uživaš u sviranju klavira. Prema mom mišljenju, klavir i drvodjelstvo najbolje su stvari za dječaka tvojih godina, čak bolje i od škole. To su stvari koje mladoj osobi poput tebe sjajno odgovaraju. Sviraj ono što se tebi sviđa, čak i ako ti profesori ne daju da to vježbaš. To je način na koji ćeš najviše naučiti, uživajući u tome što radiš do te mjere da nećeš ni primijetiti kako je vrijeme prošlo.  Ja sam ponekad toliko zaokupljen poslom da zaboravim na svoj popodnevni obrok. Također igraj bacanje kolutova s Teteom. To te uči agilnosti. Također, idi kod mog prijatelja Zanggara ponekad. On je jako drag čovjek.

Šaljem poljubac tebi i Teteu,

Tata.

Pozdravi za Mamu.”