Porod kod kuće, u Hrvatskoj, u 21. stoljeću, tema je koja izaziva dvojake osjećaje i reakcije, a sam čin poroda kod kuće nalazi se u takozvanoj “sivoj zoni”, nije zakonom zabranjen, ali nije ni zakonom propisan. Osim toga, nedostaje regulirana stručna pomoć i podrška prilikom poroda kod kuće. Naše primalje nemaju odobrenje za takav rad, odnosno samostalnost obavljanja kućnih poroda, kao što je to u mnogim drugim zemljama. Žene koje se odluče na porod kod kuće primorane su angažirati primalju iz neke od susjednih zemalja (Italija, Austrija, Slovenija; ovisno o udaljenosti trudnice), iako niti taj dio o primalji iz inozemstva nije reguliran zakonski, no također nije zabranjen. Angažiranje primalje iz inozemstva sa sobom nosi određeni financijski izdatak, koji je česta prepreka za samu realizaciju kućnog poroda. Važno je znati i da rodilja i mjesto poroda moraju biti u blizini rodilišta, maksimalno 20-30 minuta udaljenosti.

Gledano iz kuta medicinske struke, dr. Jukić iz Poliklinike Adarta, smatra kako bi ženama trebalo omogućiti izbor, ali prije svega kad je riječ o “školski” urednim trudnoćama kod kojih unaprijed ne postoji određeni rizik. Kao i kod bolničkih, i kod kućno izvedenih poroda postoji određeni rizik, jer unaprijed je teško predvidjeti završetak poroda, iako je velika vjerojatnost da će porod iz uredne trudnoće također završiti – uredno. No, bez obzira na urednost trudnoće, i one najidealnije ponekad završe neizvjesnim i pomalo “hitnim” scenarijem. Stoga, liječnika struka poprilično je oprezna oko izvršavanja kućnih poroda.

S jedne strane, porod kod kuće je sagledan u negativnom kontekstu, kao ludost i neodgovornost majki, dok s druge strane postoji odobravanje, a iza odobravanja stoji grupa žena koje takvu vrstu poroda smatraju potpuno prirodnim i normalnim, koje takav izbor temelje na informiranoj odluci i odabiru nečeg što smatraju boljim za sebe i svoje dijete. “U posljednje vrijeme zamijetila sam i skupinu onih, „između“ rekla bih, koje u tome vide nešto bolje i ljepše, ali smatraju da još nije došlo vrijeme za nešto takvo, i one me posebno raduju, jer promišljaju i propitkuju mogućnosti”, smatra doula Antonela Cesar. Ono što svi automatski povezuju s porodom kod kuće, je pitanje odgovornosti. Ali, ne pristajemo li na preuzimanje odgovornosti i u rodilištu, kada pri samom ulasku moramo potpisati da pristajemo na sve zahvate i intervencije? Netko u toj situaciji radije bira da tu odgovornost preuzme i prilikom odabira poroda svojeg djeteta u svom domu. Dakle, u obje situacije na nama kao roditeljima, leži sva odgovornost vezana uz porod.

Ne zahtijevam ništa novo, ništa što je neostvarivo. Naprotiv, u mnogim drugim zemljama porod kod kuće se smatra normalnim i ženi se daje na izbor da rodi gdje želi. Nadam se da će se i u Hrvatskoj stvari pokrenuti u tom smjeru i da će se nama koje želimo roditi kod kuće to i omogućiti, odnosno da će nam se pružiti odgovarajuća skrb i osigurati primalja koja će nam doći kad ju zatrebamo. Porod kod kuće se kod nas nepotrebno smatra opasnim, a mi žene koje izrazimo želju za tim smo najčešće luđakinje koje svjesno ugrožavaju život svog djeteta i svoj život. S takvim ljudima uopće ne želim ulaziti u debate, jer je njihov stav rezultat nedovoljne informiranosti. Ne vjerujem da bi ijedna majka željela da se što loše dogodi njenom djetetu i išla ga svjesno ugrožavati, a također ne bi tolike žene u svijetu rađale kod kuće da je to toliko opasno. Najvažnije zašto želim roditi kod kuće: želim prirodan porod, porod bez lijekova i medicinskih intervencija. Ne kažem da takav porod u rodilištu nije moguć, ali nije ni približno takav kakav bi mogao biti kod kuće.” smatra mama koja se priprema za skori porod kod kuće.

“Nebrojene su prednosti poroda kod kuće i svega što on donosi sa sobom. Tek kada sam kao doula iskusila to iskustvo, postalo mi je jasno o čemu pričaju majke koje su rodile doma. Kao najvažnije činjenice izdvojila bih osjećaj sigurnosti, intimnosti i opuštenosti koji vlada za vrijeme poroda. Taj osjećaj spokoja i mira teško je opisati riječima. Žena koja vlada svojim tijelo i tako sinkronizirano surađuje s prirodom, nešto je što samo treba promatrati i diviti se iz prikrajka” – govori doula Antonela o iskustvu kućnog poroda na kojem je prisustvovala. “Priroda je sve posložila na savršen način, samo smo se svi previše udaljili od nje i postali robovi suvremene medicine i instrumenata kojima slijepo vjerujemo. Teško mi je uopće povući bilo kakvu paralelu između poroda kod kuće i onoga u rodilištu.”

“Iza sebe sam imala dva iskustva koja prolaze mnoge žene u Hrvatskoj, zato sam se ponekad osjećala manje ženom, manje majkom – kao da mi je nešto ukradeno ili uskraćeno nakon tih poroda. Nisam se mogla u sebi pomiriti da je to sve čime nas je priroda blagoslovila kao majke.”, govori nam mama Marina, koja iza sebe ima iskustvo kućnog poroda, te dalje navodi: “Iščekivali smo naše treće dijete, a naši sinovi svoga brata ili seku – ovaj put nismo htjeli znati spol djeteta do poroda. Zadnjih nekoliko dana prije poroda, kada se sve počelo zahuktavati, bila sam u kontaktu sa svojom doulom Antonelom, kao i primaljom.”

“Prilikom poroda kod kuće, rodilje imaju kontinuiranu skrb primalje. Primalja u svakom trenutku može primijetiti ako nešto krene kako ne treba, i na vrijeme i pravovremeno reagirati i uputiti rodilju u rodilište. Sve više istraživanja pokazuje i ukazuje na to, da je čak i sigurnije za ženu, naravno ako je trudnoća bila uredna i u redu, da se porod dovrši kod kuće, nego u bolnici. Sama trudnoća i porod, potpuno su zdravo i normalno stanje žene, i kao takvo bi se i trebali prema njima odnositi.”, smatra doula Antonela

“U tišini doma mogla sam se skroz opustiti, što je pomoglo – trudovi su se javljali svakih desetak minuta. Istovremeno sam bila mirna i uzbuđena jer sam osjećala da me samo sati dijele od prvog pogleda našeg djeteta.” mama Marina

U Hrvatskoj, po procjeni, kod kuće godišnje rađa između 50 – 100 žena. Profil žena koje planirano rađaju kod kuće veoma je šarolik. Od žena koje zbog prethodnog, jako lošeg iskustva poroda u rodilištu više ne žele ići tamo roditi jer su doživjele teške traume i nemaju povjerenje u sustav, do onih koje su “sazrijevale” putem i odlučile svoje drugo/treće/četvrto dijete roditi kod kuće, do onih žena koje imaju veliku vjeru u svoje tijelo i prirodu kao takvu, pa rodilište nikada nije bila njihova opcija ili izbor te već i prvo dijete odluče roditi doma. Pravila zapravo i nema, i pogrešno je žene koje odluče planirano roditi kod kuće nazivati alternativkama ili “sektašicama”, jer svaka od njih ima svoje razlog. Naravno, uz pretpostavku da je riječ o urednim, “školskim” trudnoćama, koje su praćene i od strane primalje koja će biti prisutna na porodu i od strane ginekologa.

“Bilo je 22 sata i 40 minuta. Vodenjak je puknuo negdje pri samom izgonu. Beba je odmah zaplakala, uzela sam je u naručje, onako toplu i mirisnu i mokru. Dobili smo još jednog dječaka! Zdravog dječaka! Tako zagrljeni, još uvijek povezani pupčanom vrpcom, smjestili smo se u krevet, sin je ležao na mom trbuhu i odmah počeo sisati. Suprug i ja smo se zagrlili, sretni i blagoslovljeni novim životom koji je ležao pokraj nas. To je zaista bilo predivno duhovno i tjelesno iskustvo, i mislim da sam izabrala najbolje za sebe i svoje dijete u prilikama u kojima smo se našli. A to je najvažnije – da svaka žena ima izbor s kojim je zadovoljna, mirna i sretna. Neprocjenjivo iskustvo koje me je obogatilo kao ženu i majku, a mojem djetetu donijelo miran i potpuno prirodan dolazak na svijet.”, kaže mama Marina

Što je potrebno za kućni porod?

Porod kod kuće je organizacijski veoma jednostavan. Nakon što nađete primalju i dogovorite angažman s njom, a neke rodilje odluče se i da uza sebe imaju i doulu, ostaje priprema tehničkih odnosno logističkih stvari. Važno je da uz sebe imate osobe od povjerenja na koje se možete uvijek osloniti, grijalicu da uvijek bude toplo, jedan malo veći najlon, pokoju staru plahtu, deku, ručnike, a za sve ostalo pobrinut će se primalja. I naravno, sve pripremljeno za bebicu. Neke rodilje nabave si, u dogovoru s primaljom ili same i bazen za porod, neke stolčić za porod ili što im se već čini praktično, ali u suštini, doma imate sve što je potrebno.

Po mišljenju doule Antonele Hrvatskoj nedostaju “Kuće za porode“, koje postoje u Europi i razvijenijim dijelovima svijeta, i onda bi se više žena odlučivalo za takav oblik poroda, koji je negdje na polovici puta između poroda u rodilištu i poroda kod kuće. “Kuća za porode” uređena je poput vašeg doma, uvjeti i ambijent prilagođeni su kako bi čim više podsjećali na obiteljsko gnijezdo, toplo i intimno, sa svim potrebnim pomagalima za porod (stolčić, bazen, uže, lopta, strunjača…), te gdje je i pratnja uz rodilju prisutna cijelo vrijeme poroda i nakon poroda. Kuću za porode vode licencirane primalje, a namijenjena je prirodnim (fiziološkim) porodima, a u svakom trenutku ako zatreba transfer rodilje u rodilište, dogovoreni je prijevoz s transportnim timom Hitne medicinske pomoći. Doula Antonela nada se da će možda upravo Varaždin, gdje je nedavno i otvoren prvi Doula Antonela obrt, bude grad u kojem će jednog dana zaživjeti prva hrvatska “Kuća za porode”.

Članak je pisan u suradnji s doulom Antonelom Cesar.