Točno je da ljubiteljice jako slane i začinjene hrane trebaju malo "prikočiti" sa začinima, ali nikako nije dobro pribjeći drugom ekstremu, a to je nedostatni unos joda u organizam. Razlog je i više nego dovoljan - nedostatak joda tijekom trudnoće u majčinom organizmu, znači lošiji mentalni razvoj njezine bebice.
Joda najviše ima u morskoj soli, algama, morskim plodovima, mlijeku i mliječnim proizvodima, ribi, povrću (posebno špinatu, blitvi, bijeloj repi, tikvicama i bijelom krumpiru) te svježem voću (posebno jagodama i brusnicama).
Ovaj kemijski element vrlo je važan za proizvodnju hormona štitnjače koji, pak, imaju direktni utjecaj na razvoj mozga fetusa. Od trenutka začeća, pa gotovo do trenutka porođaja, fetus je u potpunosti ovisan o majčinim hormonima štitnjače. Tek u posljednjim tjednima trudnoće, netom prije porođaja, bebina štitnjača je dovoljno razvijena da počne proizvoditi vlasite hormone. Kako bi majka opskrbljivala sa dovoljnom razinom hormona svoju bebu u trbuhu, njezina štitnjača mora povećati proizvodnju hormona za oko 50%. Da bi to mogla, jod je ključan gradivni blok u formiranju hormona štitnjače. Ni u jednom drugom periodu života štitnjača ne radi toliko intenzivno i aktivno. Ako majka ne uzima dovoljno joda preko hrane, njezina štitnjača neće proizvoditi dovoljno hormona za bebu, a to znači slabiji mentalni razvoj i manji IQ za bebu.
Grupa znanstvenika sa Sveučilišta u Surreyju i Bristolu, vođena profesoricom Margaret Rayman provela je istraživanje u sklopu velike britanske studije na čak 14.000 majki koje su bile trudne i koje su rodile tijekom 1991. i 1992. godine, a sve ove godine pratilo se njihovu djecu u razvoju.
U obzir su uzeti i neki vanjski faktori koji su mogli utjecati na mentalne sposobnosti djece (npr. razina obrazovanja majki, dojenje, standard i slično). Rezultati su pokazali da djeca majki koje su unosile premalo joda u organizam tijekom trudnoće, u 8. godini imaju lošije rezultate na testiranjima mentalnih sposobnosti, u usporedbi s djecom čije su majke putem hrane unosile dovoljno joda. Djeca su lošije rezultate pokazala na testu verbalnih sposobnosti, čitanja i razumijevanja pročitanog. Čitanje, izražavanje i razumijevanje pročitanog glavni su preduvjeti za kvalitetnije učenje i pamćenje, a time i postizanje boljih akademskih uspjeha.
Studija je dokazala da što je manje joda majka unosila tijekom trudnoće u organizam, to su IQ rezultati njezina djeteta u spomenutim kategorijama bili lošiji.
"Naši rezultati jasno pokazuju važnost adekvatnog unosa joda, posebno u prvim mjesecima trudnoće, te naglašavaju rizike koje nedostatak joda predstavljaju za bebu koja se razvija u majčinu trbuhu, pa čak i kod blagog deficita joda", kazala je prof. Rayman.
Koliko joda trebamo za vrijeme trudnoće?
Liječnici se slažu da je najbolje jod unositi preko namirnica bogatih ovim kemijskim elementom.
Kao što smo već spomenuli, to su: morska sol, alge, morski plodovi, mlijeko i mliječni proizvodi, ribe, povrće (posebno špinat, blitva, bijela repa, tikvice i bijeli krumpir) te svježe voće (posebno jagode i brusnice). Joda u nešto manjim količinama ima i u jajima, šparogama, grahu, cikli, kupusu, luku, peradi, paradajzu i grašku.
Kemijski pripravljeni nadomjesci za jod nisu najbolji izbor, jer mogu sadržavati prevelike količine joda.
Trenutne dnevne preporučene količine (od strane Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a) za trudnice i dojilje su 250 mikrograma (μg). Ukoliko se nekih dana i premaši ta količina, neće se ništa strašno dogoditi, ali imajte na umu da je gornja granica 1100 μg. Jedna čajna žličica morske soli sadrži oko 400 μg joda.
Važno!
Ove preporuke ne vrijede za žene s Gravesovom (Basedowljevom) bolesti, odnosno hipertireozom. To je stanje u kojem štitnjača ionako proizvodi previše hormona, pa dodatni jod može cijelu stvar samo pogoršati. U tom slučaju potrebno se konzultirati s liječnikom.