Obrazovanje kakvo poznajemo polagano se mijenja i, sviđalo se to nama ili ne, roboti lagano zamjenjuju učitelje od krvi i mesa. Za sada se još uvijek radi o specifičnim situacijama i oblicima učenja, no u bliskoj budućnosti svakako možemo očekivati potpunu digitalizaciju i robotizaciju obrazovanja, gdje će roboti biti povezani s računalima i tabletima te djeci prenositi informacije i znanje na vrlo personalizirani i individualizirani način. Gdje će svoje mjesto u svemu tome naći odgoj, koji je također vrlo važan dio školstva, ne znamo.

U Ujedinjenom kraljevstvu robot imena Steve već je u aktivnoj uporabi te podučava djecu s poremećajima iz spektra autizma. U školi Priors Court humanoidni robot Steve pomaže djeci i mladima s autizmom savladavati socijalne vještine. Robot nema facijalnu ekspresiju niti koristi različite tonalitete glasa u govoru i čini se kako je to njegov plus, jer su istraživanja pokazala da se autistična djeca s njime puno lakše povezuju i ulaze u interakciju, nego s ljudskim učiteljima.

“Robot ulazi u interakciju s djecom koja imaju problema u komunikaciji, a ujedno učiteljima služi kao dobar alat da dopru do te djece i to na način na koji je to nekad bilo nemoguće”, kazao je Carl Clement, osnivač tvrtke Emotion Robotics koja je programirala robota Stevea.

Roboti se koriste i za podučavanje djece koja ne mogu biti prisutna na satu u učionici, odnosno za učenje na daljinu. Norveška start-up tvrtka No Isolation kreirala je robota koji pomaže djeci dugotrajnije odsutnoj s nastave zbog težih oboljenja. Robot funkcionira kao avatar koji sjedi u razredu, a preko njega i njegovih “očiju” dijete može iz kreveta i putem tableta pratiti i sudjelovati na nastavi.

Budućnost robota u nastavi već je ovdje

Bivši inženjer u IBM-u, osnivač DaVinci Instituta i futurist, Thomas Frey, predviđa da će do 2030. godine učenje pomoću robota biti sasvim uobičajeno – čak i za djecu.

Frey tvrdi da, kako bi studenti mogli učiti kroz napredni online tečaj, prvo moramo izgraditi obrazovni program koji će prepoznati individualne procese učenja i preferirane strategije učenja kod svakog djeteta. Tako će djeca u vrlo bliskoj budućnosti učiti ono što su njihovi interesi, a učit će ih brže i brže tijekom vremena. Cilj je “dovesti” svakog pojedinca na razinu znanja koju kroz tradicionalno obrazovanje ne može dosegnuti. Robotičko obrazovanje bilo bi dostupno svakom djetetu na svijetu s pristupom internetu i davalo jednaku šansu svima. Učenici više ne bi trebali živjeti u okruzima s određenom razinom bogatstva da bi dobili pristojno obrazovanje. Osim toga, učenici se više ne bi dosađivali lekcijama koje se prebrzo ili previše sporo obrađuju, odnosno ne bi učili ono što ih ne zanima i u čemu nisu dobri. Roboti bi djecu mogli pripremati za karijeru koju bi voljeli.

Bez obzira što su se platforme za učenje već sada pokazale vrlo učinkovitima, još uvijek postoji veliko društveno nepovjerenje prema robotima, posebno unutar tradicionalnih sektora poput obrazovanja. Istraživanje Europske komisije pokazalo je da oko 34 posto stanovnika EU smatra da bi roboti trebali u potpunosti biti zabranjeni u učionicama.

Frey smatra kako se promjena od učiteljice koja djecu dočekuje sa smiješkom i toplinom, pa do robota bez ekspresije lica i emocija, neće dogoditi preko noći. Ipak, tehnologija toliko brzo napreduje, da je gotovo pa sigurno kako našu unuci više neće trebati dolaziti u stvarnu školu, sjesti u školsku klupu, dići se i pozdraviti učiteljicu, zapisivati gradivo u bilježnicu i pisati diktate.