Koliko puta vam se događalo da pri izlasku iz kuće, dok već poprilično kasnite na posao i u školu ili vrtić, a prometna špica se zahuktava, vaše dijete objavi da je zaboravilo bilježnicu sa zadaćom? Brojni roditelji često se moraju suočavati s djetetovom zaboravljivošću, ali i čestim gubljenjem stvari. Sa zaboravljenom bilježnicom još se nekako nosite, ali što ako vaše dijete izgubi nešto vrjednije, poput mobitela, novčanika, novca ili naočala?

Teško se ne naljutiti kad dijete jednostavno ne zna gdje je ostavilo predmet za koji ste vi ipak morali raditi i zaraditi. No, kako do takvih situacija uopće ne bi ni dolazilo, pokušajte raznim “smicalicama” i savjetima potaknuti dijete da pazi na svoje stvari i bolje se organizira.

Kao i kod većine stvari u roditeljstvu i odgoju, važno je zadržati smirenost. Ako ste primijetili da vam dijete konstantno zaboravlja stvari i da ga stalno morate čekati kod polaska, svakodnevno mu usađujte svjesnost o njegovim propustima. Dajte mu do znanja da ga jednog dana, primjerice autobus neće čekati i da sa svim potrebnim stvarima mora doći u dogovoreno vrijeme na dogovoreno mjesto. Jasno, to neće dijete preko noći pretvoriti u supertočnu i organiziranu osobu, ali jednog će se dana vaša upornost zasigurno isplatiti. Ponavljanje je majka mudrosti.

Što više odgovornosti prebacite na djecu. Dajte im do znanja da nećete za njima tražiti izgubljenje stvari, a niti ponovno kupovati one koje su jednom izgubili. Ovo će djecu naučiti važne životne lekcije o vrijednosti novca, zarađivanja i trošenja. Djeca trebaju shvatiti da su svi predmeti i stvari koje posjeduju stajali određeni iznos novca. Kada se predmet izgubi ili negdje zaboravi, isto je kao da ste te novce bacili u smeće. Kod onih malo starijih čak se preporučuje ići toliko daleko da se tinejdžera stavi pred gotov čin: “Ako ponovno izgubiš neku stvar, morat ćeš si je kupiti sam/a od svog džeparca ili ušteđevine ako želiš novu”.   

Stavite naglasak na pozitivno na način da razgovarate o onome što dijete nikad ne bi izgubilo jer mu je jako važno i iznimno pazi na tu stvar. Ako vam dijete, primjerice, stalno gubi novčanik, a mobitel brižno čuva, razgovarajte s njim i probajte razjasniti zašto je to tako. Odnosno, vjerojatno postoji neki razlog zašto baš toliko pazi na mobitel, a na novčanik ne. Isto tako, razgovorom o situacijama u kojima se neke stvari gube možda se otrkije i neki obrazac ponašanja. primjerice, možda dijete češće gubi stvari kad je pod pritiskom da se brzo mora spremiti (npr. nakon tjelesnog u školi ne stigne se dovoljno brzo spremiti za sljedeći sat). Možda gubi stvari kad je u gužvi ili kad je nenaspavano. Možda na njega djeluje neki učitelj na način da ga zbunjuje i plaši.

Odbacite vlastite frustracije i navedite dijete da se zapita što će se ili što bi se moglo dogoditi ako ne pronađe bilježnicu sa zadaćom ili novčanik? Hoće li zbog toga dobiti lošu ocjenu? Hoće li mu roditelji moći kupiti novi novčanik? Ovakva pitanja dijete najbolje navedu na preispitivanje vlastitog razmišljanja i brige o stvarima. Ako shvate posljedice koje po njih mogu biti loše, sigurno će idući put više razmišljati gdje su ostavili ili zašto su zaboravili stvari.

Kako bi djecu naveli na razmišljanje o stvarima, vlastitim primjerom navedite ih na organizaciju. Pokažite im kako na jednostavan način pospremiti i imati pregled nad stvarima. Primjerice, neka imaju vlastiti kutak kraj vrata u kojem se dobro snalaze i u kojem se nalaze stvari koje obavezno moraju uzeti sa sobom prije polaska u školu ili iz škole natrag kući. Tako će lakše prepoznati i s vremenom zapamtiti stvari koje obavezno moraju ponijeti. Ako je potrebno etiketirajte im stvari po bojama u različite kutije i odvojite važne od nevažnih. Tako im možete, po potrebi, označavati knjige, domaću zadaću, ali i igračke. Svake večeri prođite s djetetom raspored sati za sljedeći dan i ako treba zapišite što sve treba ponijeti. Neko vrijeme pomažite u pakiranju kako bi naučili dijete organizirati se, a s vremenom ga onda samo potičite da to svake večeri radi samo.

Možete izraditi kartonsku karticu na kojoj će biti nacrtane i navedene sve važne stvari koje uvijek mora donijeti sa sobom iz škole: novčanik, mobitel, kišobran, tenisice za tjelesni, kalkulator, ravnala. Na tu karticu privežite špagicu i pričvrstite je negdje na školskoj torbi (može i s unutrašnje strane). tako dijete prije odlaska doma može provjeriti ima li sve s popisa.

Na majice, tenisice, jakne i druge tekstilne predmete uvezite inicijale ili ime i razred djeteta kako su to nekad radile naše bake.  

I na kraju, razmislite da li su epizode dekoncentracije prisutne i na drugim poljima života, npr. kod pisanja zadaće, kod obavljanja nekih drugih zadataka ili obaveza. Ako je smanjena koncentracija i pažnja nešto što prevladava u općem funkcioniranju djeteta, ne libite se potražiti pomoć dječjeg psihologa ili defektologa koji će moći utvrditi da li su te pojave povezane s nekim drugim problemom.