Koliko često čujemo od djece rečenice poput ovih: “Mrzim matematiku!”,”Ne želim pisati zadaću!”, “Ne volim ići u školu!” Učenje i pisanje zadaće mnogim klincima ponekad predstavlja tlaku pa je na nama odraslima da to pokušamo promijeniti. Najvažnije je pronaći pravi način da ih se motivira za učenje kako bi uspješno svladali gradivo i “pokupili” što bolje ocjene. Motivirati ih se može na razne načine.

Nagrada ili kazna

Jedna od korisnih metoda je opće poznata i prihvaćena metoda mrkva/bič, tj. nagrada ili kazna. Neka djeca bolje reagiraju na nagrađivanje, neka na kažnjavanje. Roditelj najbolje poznaje svoje dijete pa će vrlo lako i procijeniti koja je metoda najbolja. Ukoliko je nagrađivanje ono što ga motivira, dijete će pozitivno reagirati na nagradu. Nagradu je najbolje izabrati prema djetetovim afinitetima.

Ukoliko školarac više reagira na kaznu, stručnjaci ističu da prije izricanja iste treba pokušati s opomenom. Djetetu se može reći: “Ukoliko ne ispraviš jedinicu iz matematike ili ukoliko ne naučiš određeno gradivo do petka, ne smiješ biti na facebooku tjedan dana.”

Kod izricanja roka (do kada treba nešto naučiti ili ispraviti) bilo bi dobro da se s djetetom razgovara o tome što on misli koliko mu vremena treba. U tom slučaju neće moći uzrok staviti izvan sebe odnosno reći da nije stigao jer je imao premalo vremena, ističe Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener.

Uspostavite rutinu

Rutina je važna za dijete od malih nogu pa je tako i s učenjem. Ono bi trebalo svoje školske obaveze izvršavati svaki dan u otprilike isto vrijeme na istom mjestu. Time se daje djetetu do znanja koliko je učenje i obrazovanje visoko na listi prioriteta. S djetetom se odmah na početku treba dogovoriti hoće li svoje školske zadatke rješavati odmah nakon škole ili kasnije, hoće li radije učiti u svojoj sobi ili negdje drugdje.  

Osim odgovornosti u obliku brige za svoje obveze – koje roditelj treba prepustiti djetetu, stručnjaci ističu da roditelj mora imati na umu da dijete ide u školu radi sebe i da taj stav u razgovorima koje vodi dijete mora “osjećati”. Iz takvog odnosa proizlazi način komunikacije i razgovora koji djetetu neće ubiti volju za učenjem već će na njega djelovati motivirajuće.

Škola nije dosadna

Djetetu se škola ne smije direktno predstavljati kao teret i obaveza. Ona ne mora nužno biti dosadna, naporna i iscrpljujuća. Učenje napamet treba izbjegavati u širokom luku. Dijete treba poticati da postavlja pitanja zašto je to tako, kako je do toga došlo i da vidi smisao u onome što uči.

Bez kritiziranja i prigovaranja

Važno je ne razviti ili barem na vrijeme zamijeniti loše navike kritiziranja, prigovaranja i prijetnji. Dijete treba ohrabrivati, poštovati i u svakom trenutku vjerovati u njega. Izjave kao što su: “Kako ti se to moglo dogoditi?”, “Ne budi glup/a!”, “Uključi malo mozak!”, “Baš si lijenčina!” su demotivirajuće i bespotrebne. Nije dovoljno samo reći djetetu “Možeš ti to, vjerujem ja u tebe!” Osim davanja podrške dijete treba poslušati, pokušati shvatiti zašto je došlo do određenih problema prilikom izvršavanja školskih obaveza te zajedno s njim potražiti moguća rješenja. Isto tako dok dijete uči, nemojte sjediti prekrštenih ruku. I vi se “uhvatite posla” i odradite svoje zadatke. Svojim primjerom najbolje ćete pokazati kako se dijete treba odnositi prema školi i učenju.

Kako djetetu olakšati svladavanje školskog gradiva? Otkrijte njegov stil učenja