Bolna točka zaokupljenih roditelja i preopterećenih učenika, zadaće su jedan od najčešćih školskih problema Djeci su uvijek prekomjerne; neki se roditelji slažu s njima smatrajući kako je rad kod kuće pretjeran, a drugi bi željeli da ih djeca imaju još više jer jamče bolju pripremu za daljnje školovanje. Problem vezan uz domaće zadaće je sudjelovanje roditelja. Rješenje svakako nije prepustiti djecu obavezama, već biti diskretno prisutan. Svako dijete ima svoje karakteristike, a mi bismo morali pomoći svakome od njih da ih iskoristi na najbolji mogući način. Trebamo li zajedno s djecom pisati domaće zadaće? Ili ispravljati kada ih je dijete napisalo? S jedne strane želimo da idu u školu sigurni jer su sve napravili, i to bez pogreške, kao da ćemo time dokazati kako smo dobri roditelji koji ne zanemaruju svoju djecu. Uspješnost odgajanja vlastite djece ne može se mjeriti njihovim školskim rezultatima, već njihovim skladnim razvojem i postupnim sazrijevanjem.
Drugi razlog zašto bismo najradije zamijenili svoje dijete u pisanju domaćih zadaća vezan je uz život prepun obaveza; uvijek negdje žurimo. Nema sumnje: ako zadaće napišemo mi, bit će brže gotove. No, zapamtite, time se gubi njihova svrha jer djeca neće biti u prilici vježbati i iskušavati svoje mogućnosti, učiti i pokazati jesu li uistinu razumjela gradivo. Gubi se i vrlo važan cilj, a to je potaknuti vlastitu djecu da budu samostalna te da odrastaju razvijajući kritički duh i sposobnost samoizražavanja.
Pokažite im osnovna načela učenja
Prvi mjeseci provedeni u školi vrijeme su prilagodbe i neprekidnog otkrivanja novoga, a mi tada svojoj djeci moramo biti vodiči.
- Djeca ponajprije moraju pripremiti potreban pribor: knjige, bilježnice, olovke itd. Sve što im je potrebno mora se nalaziti na njihovome radnom stolu, nadohvat ruke, prije negoli otvore knjigu, kako ne bi neprestano skretala pozornost na nešto drugo tražeći potrebne stvari.
- Sljedeći je korak razumijevanje cilja domaće zadaće, stoga je važno pročitati i razumjeti upute. Zadaća se nikada ne počinje pisati prije nego što se pročitao uvod i primjer (ako je naveden). Ako nije jasno što se i kako treba napisati, ni nakon ponovljenog čitanja pa je tema i dalje nerazumljiva, potrebno je posegnuti za knjigom ili potražiti u bilježnici cjelinu obrađenu na satu. Roditelji mogu u tome sudjelovati tako što će poticati dijete da se zadrži na korisnim ili kritičnim, odnosno nerazumljivim dijelovima, ali ne smiju preuzeti ulogu nastavnika i iznova objašnjavati gradivo. Ako ni tada dijete neće moći napisati domaću zadaću, moramo "izdržati", navesti ga da ponovno pokuša, dopustiti mu neka pogriješi i savjetovati neka sutradan pita učiteljicu sve što mu nije bilo jasno.
Nastojte neka se sami isprave
Jednom kada će dijete ovladati ovim temeljnim uputama, morat će se samo snalaziti znajući da uvijek može računati na roditeljsku pomoć jer će ga oni uvijek ohrabrivati i slijediti u školskim obavezama. Na kraju, kad je mališan napisao zadaću ili naučio gradivo, roditelj se može ponovno uključiti kako bi ga saslušao, postavio pokoje pitanje ili zajednički pregledao zadaću. A ako ima grešaka? Nemojte ih ispravljati. No, svakako je korisno reći djetetu neka nanovo obrati pažnju, npr. Iznova pročitaj zadnje dvije rečenice. Čini mi se da nešto nije u redu. Jesi li i ti to uočio? Ako je razlog pogreške rastresenost, znat će je samostalno prepoznati i ispraviti. No, ako se radi o nerazumijevanju gradiva, ne treba se uključivati i treba prepustiti nastavniku neka uoči ono što će iznova morati ponoviti.
Potaknite ih slijedeći njihove sklonosti
Osim načina učenja, djeca imaju još jedan problem, a to je želja. Rijetko kada će oduševljeno prionuti zadaćama nakon što su sate i sate provela u školskim klupama. Neka će se pobuniti, neka će odgađati unedogled ili će se iz petnih žila potruditi da ne naprave ono što moraju. Kako bi na vrijeme i s "guštom" napisali domću zadaću, postoji nekoliko "magičnih" savjeta.
- Neka djeca više vole društvo, čak i kada je u pitanju pisanje zadaća. Kad vam se ukaže prilika, dogovorite se s roditeljima kako bi djeca mogla zajedno učiti, naizmjence u vašoj ili njihovoj školi.
- Druga pak djeca imaju potrebu za opuštanjem prije negoli započnu s učenjem ili pisanjem zadaća. Učinkovitija su nakon što su se igrala pola sata ili gledala crtane filmove.
- Djeca koja izgube ritam više se ne mogu vratiti knjigama. S njima je bolje slijediti pravilo: Najprije posao, a onda zadovoljstvo.
Pomognite im da postanu odgovorni i neka se osjete "odraslima"
Svi moraju naći odgovarajući način kako bi slijedili svoje posebne potrebe i u isto vrijeme naučili biti odgovorni. Naš je cilj da djeca sama shvate kako zadaća mora biti gotova prije večere, bez da im je itko odredio vrijeme kada će je napisati. Mama i tata rade, a ti ideš u školu. Svatko ima svoje obaveze koje mora privesti kraju. To je poruka koju moraju razumjeti. Osim što nikada ne smijemo zaboraviti nagraditi napore i postignuća svoje djece, moramo osmisliti i određenu "protuuslugu" za nove obaveze koje uče poštovati.
Zadajte im ritam, ali nemojte ih često provjeravati
"Baciti pogled" jer želimo provjeriti kako se snalaze ne šteti nikome; no mora biti diskretno. Počevši još od prvih školskih dana, bolje je pitati ih svake večeri: Jesi li napisao domaću zadaću?nego prelistavati bilježnice tek što su se vratili iz škole ili im organizirati vrijeme, a da ih pritom i ne pokušamo naučiti odgovornosti. Ukoliko, prije nego što sjednete za stol, otkrijete da vaše dijete nije ispunilo svoje obaveze, potrebno je isključivo slušati. Upitajte ga za razloge, tek mu onda uputite odgovore. Ako kaže: Nisam razumio što sam trebao napraviti upitajte ga da vas upozna s namjerama i pogreškama koje je počinilo prije nego što je zanemarilo svoje obaveze. Podsjetite ga kako uvijek može računati na vas i da je, umjesto što je odustalo, moralo zatražiti vašu pomoć. Ako iskreno prizna Nije mi se dalo ili Bio sam jako umoran, suzdržite se od kažnjavanja. Objasnite mu, kako će se morati suočiti s učiteljicom i reći joj iste stvari koje je rekao vama. U svakom slučaju, tako će shvatiti kako svaki izbor ima svoju cijenu koju moramo biti spremni osobno platiti.