Kompetencija učenja jedna je od najaktualnijih tema suvremenog školstva te je, sukladno tom žarišnom interesu cijeloga društva, jedno od najčešćih pitanja ‘’kako djecu naučiti učiti?’’. Odgovor na to pitanje je opširan i slojevit jer sposobnost izgradnje kvalitetnog znanja, razvoja misaonih sposobnosti, svjesnog oblikovanja stavova i uvjerenja, te samoreguliranja vlastitog procesa učenja baš i ne zvuči jednostavno, zar ne? No, učenici mogu uspješno naučiti učiti i tako postati zadovoljni i afirmiraniji, a pri poticanju razvoja kompetencije učenja može se krenuti od ovih smjernica (za stručnjake u obrazovanju i roditelje):

  • KORNJAČA I ZEC

Svima je poznata basna o utrci kornjače i zeca… Dakle, utrkivali se kornjača i zec. Zec, svjestan svoje nadmoći i uvjeren u pobjedu, tijekom puta je zastao kako bi se odmorio. No, pri tom je zaspao, a kornjača ga je, dok je on mirno spavao ne dovodeći svoju pobjedu u pitanje, pretekla i pobijedila! Učenje učenja je kornjača. Kod razvoja kompetencije učenja treba prihvatiti da se radi o dugotrajnome procesu koji će stići do cilja i polučiti željene rezultate, ali teče (pogotovo u početku) sporo i postepeno. Brzi trikovi i čarobne tehnike ne pale na duge staze, mogu samo kratktrajno zatomiti simptome problema. Zečevi, kada je riječ o učenju učenja, ne funkcioniraju.

  • KOCKA A NE PLOHA

Ako djeci/ učenicima želimo pomoći da nauče učiti, trebamo biti svjesni da je pred nama zadatak u obliku kocke, ne plohe, tj. proces razvoja kompetencije učenja je višedimenzioalan – tu se ne radi samo o (1) misaonim sposobnostima koje učenici trebaju vježbati kako bi kvalitetnije i samostalnije učili, već su tu i (2) područje stavova i uvjerenja o učenju koje bi se trebalo kretati prema oblikovanju pozitivnijeg doživljaja učenja, pronalasku motivacije, itd. (3) područje osobina i navika od kojih su posebno, iz perspektive kompetencije učenja, važni upornost, koncentracija i radne navike, (4) te područje znanja – razumijevanje (učenika) što je uopće kvalitetno znanje.

  • QUO VAIDIS, DISCIPULE ?

Učenici trebaju viziju toga kamo idu, tj. pred očima trebaju imati jasan cilj. To znači da je dobro komunicirati im intenciju razvoja kompetencije učenja i obrazložiti svrhu toga. Ti si jako pametna i možeš tu svoju pamet iskoristiti da si olakšaš učenje. Ali trebamo zajednički naučiti kako. Zato ćemo raditi na tome da naučimo učiti. Cilj nam je da učimo kvalitetno, što znači da ćemo puno misliti, a puno manje učiti napamet. Tako će ti učenje biti lakše, a znanje kvalitetnije. Također, cilj nam je i da pronađemo nešto lijepo u učenju. Što misliš o tome?

  • FEEDBACK U NOVIJEM FORMATU

Ok, ciljevi smo komunicirali, učenici znaju kuda idu, sada im je potrebna informacija kako napreduju. I roditelji i stručnjaci bi s vremena na vrijeme učenicima trebali pružiti povratne informacije o napretku. Tradicionalni format napretka je ocjena, no to ovdje nije odgovarajući oblik. Feedback se referia na: kvalitetu mišljenja (lijepo zaključuješ, izvrsno organiziraš informacije, dobro ti ide uočavanje uzroka i posljedica, no vidim da ti to možeš još bolje…), stavove i uvjerenja prema učenju (učiš s više žara, to je izvrsno, čini mi se da sad imaš više samopouzdanja i trebaš imati, vidiš kako si sposoban misliti svojom glavom…), osobine i navike (vidi se da se trudiš i da si uporna, zato napreduješ, puno si radila i drago mi je da si učila redovitije..).

  • KULTURA UČENJA

U razredu i obitelji treba stvarati kulturu učenja koja će onda sama usmjeravati i odgajati učenike/ djecu. To znači da se obrazovanje živi (ne samo promovira) kao vrijednost, da se čitanje, zananost, kritičko mišljenje, kreativnost i stvaralaštvo pozitivno etiketiraju, valotiziraju i da se ističu. Kultura učenja dopušta slobodu izražavanja i različite stilove učenja, te se učenje vezuje uz radost i osjećaj ispunjenja.

  • AUTOKONTROLA

Učenicima/ djeci treba omogućiti samostalnost i kontrolu vlastitih mentalnih procesa. Servirani odgovori i rješenja ne izazivaju njihove misaone sposobnosti i ne pružaju im prilike da sami spoznaju ili pronađu rješenje. Djeca imaju potrebu afirmirati se kao misaona bića, a da bi to mogli, moraju misliti, a ne upijati gotove odgovore. Zato ih je potrebno poticati u samostalnom razumijevanju, uloga odraslih je da im smjernicama, pitanjima i sličnim primjerima pomognu da dokuče, shvate, sami protumače… tako će djeca biti zadovoljna, osjećat će se uspješno i razvijati osjećaj odgovornosti za vlastito učenje.

A da učenje bude smisleno i stimulativno te da djeca prepoznaju sve prednosti učenja, tu je program “Učimo učiti” na kojem će sve to uz stručno vodstvo pedagoginje Maje Jerčić biti moguće.

Program za mlađe školarce (od 1. do 4. razreda osnovne škole) počinje 2. listopada 2017.g. a sve o njemu možete saznati na slijedećoj stranici: http://skola.budisvoj.eu/p/ucimo-uciti-za-mlade-skolarce

Za malo starije školarca (od 5. do 8. razreda osnovne škole) program je drugačiji te počinje 30. rujna 2017.g. Sve informacije o programu možete vidjeti na: http://skola.budisvoj.eu/p/ucimo-uciti-za-starije-skolarce

Srednja škola je uvijek zahtjevnija i specifičnija u odnosu na osnovnu, te je stoga većini srednjoškolaca potrebna pomoć u organizaciji vremena ali i usvajanju dobrog pristupa za kvalitetnije i smislenije učenje. Program za srednjoškolce počinje 30. rujna 2017.g. a više o njemu možete naći na: http://skola.budisvoj.eu/p/ucimo-uciti-za-srednjoskolce.

 

(Autorica teksta: Maja Jerčić, mag. paed.)