Već godinama hrvatski obrazovni sustav vruć je krumpir koji dočeka svaku novu Vladu. I taman kad pomislimo da će se krenuti s reformom obrazovanja, ona iz nekih još nerazjašnjenih razloga u ključnom trenutku – stane. I tako iz godine u godinu. Organiziraju se štrajkovi, sastaju se sindikati profesora i učitelja, svađaju se u Saboru. Kad sve zbrojimo, na kraju uvijek ostane samo mrtvo slovo na papiru. Dok mi u Hrvatskoj još uvijek tražimo “idealnu” obrazovnu reformu, Finci su svoju već odavno našli – još prije četrdesetak godina. Evo zašto bi se Hrvatska trebala ugledati na Finsku.

Sve je besplatno

Dok se većina roditelja u Hrvatskoj pita hoće li imati u budžetu dovoljno novaca za opremanje svog školarca, hoće li se njihovo dijete hraniti u školi ili će nositi gablec od kuće te hoće li biti u mogućnosti otići baš na svaki izlet koji organizira škola, Finci takvih briga nemaju. U Finskoj troškove opreme za školu, užine, izleta pokriva isključivo država. Roditelji ne moraju čak ni razmišljati o transportu svojih mališana u školu. Za svu djecu koja su od škole udaljena više od 2 kilometra organiziran je svakodnevni besplatni prijevoz. Više od 12 posto državnog proračuna troši se na obrazovanje.

Zadaća od pola sata

Nemalom broju roditelja kod nas zadaća svakodnevno zadaje glavobolje, što zbog opsega, što zbog nejasno postavljenih pitanja i kompliciranih zadataka. U Finskoj učitelji i profesori smatraju da na zadaću nije potrebno trošiti previše vremena. Petnaest do trideset minuta finskim školarcima treba da napišu domaću zadaću, i to s guštom, bez asistencije roditelja. Primjerice, iz povijesti, školarci za zadaću rade intervju sa svojim bakama koje im pričaju o Drugom svjetskom ratu i događajima iz toga vremena.

Najduži odmor na svijetu

Bez obzira na to koliko predmet bio važan i zanimljiv, svakih 45 minuta finska djeca imaju pravo na odmor od punih 15 minuta. Kod nas mali odmori traju po pet minuta.

Cijenjeno zanimanje

Učitelji i profesori sve se češće žale na činjenicu da ih djeca u hrvatskim školama ne poštuju niti slušaju. Ne tako davno, bili su neporecivi autoritet. Danas je situacija skroz drukčija. Manje od prosjeka visokoobrazovanih, oko 74 posto, zarađuju hrvatski učitelji. U prosjeku oni s 20-ak godina staža, prema podacima Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod, zarađuju oko 6100 kuna, a prosjek plaće visokoobrazovanih je oko 8000 kuna. Prisiljeni su raditi i dodatne poslove, kao npr. davati instrukcije kako bi pokrpali kućni budžet. U Finskoj je pak zanimanje profesora vrlo cijenjeno. Prema podacima OECD-a prosječna plaća koju u Finskoj učitelj godišnje zaradi je 300 tisuća kuna. Učitelji nisu opterećeni striktnim programom koji im nameće Ministarstvo. Svaki učitelj ima pravo izabrati po kojem će programu i iz koje literature predavati. Profesorima i učenicima dostupan je i asistent iz svakog predmeta. Kod nas, djeca s posebnim potrebama ne mogu dobiti asistenta, a kamoli neki profesor ili učitelj.

Sve škole jednako dobre i kvalitetne

U Finskoj nećete imati priliku čuti rečenicu: “Ovo ti je bolja škola.” Ne postoje razlike u kvaliteti i opremljenosti školskih zgrada. Ako primjerice živite u Hrvatskoj, pobliže u Vukovaru, postoji velika mogućnost da je škola koju pohađa vaš mališan još uvijek puna gelera zaostalih iz Domovinskog rata koji je završio prije više od dvadeset godina. Suvremeno opremljene učionice, pametne ploče, računala većina učenika u hrvatskim školama još uvijek može samo sanjati.

Nema ispita

Finski učenici tijekom osnovne i srednje škole pišu samo jedan standardizirani test. Test nazvan nacionalna matura, piše se na kraju srednje škole i ocjenjuju ga učitelji, a ne računala. Testovi također obuhvaćaju kontroverzne i kompleksne teme.

Bez predmeta u školama

Već neko vrijeme finski dužnosnici žele ukinuti školske predmete iz nastavnog plana i programa. Umjesto pojedinih predmeta, učenici će proučavati događaje i pojave na interdiscipliniran način. Primjerice, Drugi svjetski rat će učiti iz perspektive povijesti, geografije i matematike. Dok hrvatske političare još uvijek brinu ustaše i partizani, Finci se puni samopouzdanja okreću 21. stoljeću. Tradicionalan način komunikacije između učenika i učitelja će se također promijeniti. Učenici više neće sjediti u klupama i nervozno čekati da im se postavi pitanje. Radit će zajedno u malim grupama i rješavati probleme.