Roditeljima je često jako teško pronaći metodu i najbolji “recept” koji će djetetu pomoći da nauči školsko gradivo. Neki savjetuju izradu kartica s najvažnijim podacima, neki sugeriraju pretraživanje interneta i izradu bilješki, neki lijepe post-it papiriće po sobi ili izrađuju postere. No najučinkovitija metoda moglo bi biti takozvano igranje ili mijenjanje uloga.

Nate Kornell, profesor na fakultetu Williams College koji proučava učenje, napisao je članak u časopisu Psychology Today u kojem je predstavio tehniku “Pripremi se za podučavanje”. Ta je tehnika pomogla njegovoj 13-godišnjoj kćerki da učinkovitije pamti i svlada gradivo. Kada je pokušavala shvatiti neko novo gradivo, on ju je zamolio da na lekcije gleda poput učitelja koji se priprema održati nastavni sat i predavati svojim učenicima.

Ta tehnika zapravo nije ništa novo i poznata je pod nazivom – Feynman tehnika. Osmislio ju je dobitnik Nobelove nagrade, Richard Feynman, a temelji se na tezi: “Ako nešto želiš dobro razumijeti, pokušaj to objasniti vrlo jednostavno”. U praksi bi to izgledalo tako da učenik stane pred razred i pokušava objasniti neku lekciju (npr. staničnu izmjenu tvari ili Francusku revoluciju) običnim, razgovornim, jednostavnim jezikom.

Svatko od nas ima u sebi prirođenu sposobnost za podučavanje drugih, a kada učimo na način da to znanje trebamo približiti drugome, tada lakše izdvojimo najvažnije informacije i elemente te se trudimo znanje prenijeti na način da svima bude što razumljivije.

“Da sam svojoj kćerki rekao da se fokusira na značenje, razmišlja zašto su stvari takve kakve jesu, da organizira svoje misli i pripremi se na način da zna odgovore na sva pitanja, to joj ne bi pomoglo. Ona ne bi znala koje konkretne korake treba poduzeti da provede u djelo te savjete. Ne bih ni ja znao”, objašnjava Kornell. Ali kada joj je zadao zadatak da ispriča sve što zna o nekoj temi kao da podučava druge, djevojčica se već bolje snalazila.

Djeca danas jako dobro znaju i razumiju kako se treba govoriti pred publikom, a sve zahvaljujući internetu i društvenim mrežama. Djeca prate razne kanale na YouTubeu i svakodnevno gledaju svoje vršnjake ili odrasle kako publici objašnjavaju neku pojavu ili situaciju. Oni su već bezbroj puta vidjeli svoje vršnjake kako na YouTubeu objašnjavaju neki zadatak iz matematike ili izrađuju nešto od gline i plastelina. Stoga je dovoljno djetetu reći da se pretvara kao da ima svoj vlastiti kanal i show na YouTubeu kada uči neko novo gradivo.

Naglasak ovdje nije na snimanju videa, niti se video treba doista i izrađivati, već na pokušaju da dijete shvati informacije, lekcije i gradivo i pokuša ih prvo samo sebi objasniti, kako bi ih moglo objasniti i drugima koji o tome ništa ne znaju.  Dok se dijete priprema na svoj sat i podučavanje, ono vrlo učinkovito uči. Poanta je da dijete toliko dobro nauči lekciju, da ju može podučavati drugima. Odlično bi bilo da roditelj glumi publiku te da nakon održanog predavanja može postaviti neka pitanja, a odgovaranjem će dijete još bolje shvatiti koji su dijelovi ostali nejasni ili nedovoljno razumljivi.

Kada drugima objašnjavamo stvari i dobijemo od njih povratni odgovor, zapravo još dublje i bolje učimo ono što ne znamo i oko čega se osjećamo nesigurno.