Teško je dokučiti kako se i kada pojavila teorija da djeca začeta potpomognutom oplodnjom nisu tako kognitivno “jaka” i vješta kao djeca začeta prirodnim putem. Na ovu temu napravljeno je niz istraživanja, od kojih su neka tvrdila da su slabiji na kognitivnim vještinama, dok su neka to opovrgnula. Najnovije istraživanje ponovno je poništilo tu teoriju.

Istraživanje je provedeno u Ujedinjenom Kraljevstvu i pratilo je djecu začetu nekim od postupaka potpomognute oplodnje od njihove 3. do 11. godine, a u odnosu na njihove vršnjake začete prirodnim putem. U obzir su uzeti i neki važni obiteljski faktori.

Djeca začeta “umjetnim” putem u većem su postotoku rađena iz blizanačkih trudnoća te su imala nižu porođajnu težinu, no ovo novo istraživanje otkrilo je da upravo snažno obiteljsko okruženje poništava i umanjuje moguće negativne utjecaje na zdravlje i kognitivne sposobnosti te djece.

Kako se provodilo istraživanje?

Profesorica i voditeljica istraživanja Melinda Mills i njezina doktorandica Anna Barbuscia sa Sveučilišta u Oxfordu, studiju su započele prije više od 10 godina. Pratile su čak 8.298 beba začetih potpomognutom oplodnjom i rođenih 2000./01. godine. Sva djeca podvrgavana su standardiziranim testovima kognitivnih sposobnosti svake dvije godine, a od njihove treće. Tako su klinci 2003., 2005., 2007. i 2012. godine podvrgavani testovima jezičnih sposobnosti, čitanja i izražavanja. Paralelno su testirana djeca iste dobi, ali koja su bila začeta prirodnim putem.

Što kažu rezultati?

Uspoređivanjem podataka i analizom došlo se do sljedećih rezultata:

– Majke i očevi djece začete potpomognutom oplodnjom u prosjeku su 4-5 godina stariji od roditelja djece začete prirodnim putem.
– Roditelji djece začete potpomognutom oplodnjom u prosjeku su imali veća primanja i pripadali višem društvenom razredu.
– Majke djece koja su začeta potpomognutom oplodnjom u prosjeku su bile obrazovanije i u većem postotku zaposlene od majki djece začete prirodnim putem.

Ti podatci su “dosljedni i statistički značajni”, a akademska zajednica već je ranije povezala obrazovanje i društveno-ekonomski status roditelja s višom kognitivnom sposobnošću kod djece u ranim godinama.

Drugim riječima, iako se često rađaju preuranjeno, s manjim porođajnim težinama ili iz blizanačkih trudnoća, djeca začeta potpomognutom oplodnjom ne kaskaju u kognitivnim vještinama za djecom začetom prirodnim putem, a posebno ako imaju dobro zaleđe i podršku u obitelji.

Društveni faktori i okolina značajno utječu na razvoj kognitivnih vještina (govor, vokabular, izražavanje i čitanje kao baza za kasnije učenje), dok način na koji je dijete začeto igra manju ulogu. Što dijete ima poticajniju sredinu u kojoj se razvija, ishod je za njega bolji.

Autorice studije komentirale su ove zaključke te dodale:

“Jaka želja za roditeljstvom i znatan psihološki, emocionalni i financijski napor da se to postigne kroz proces potpomognute oplodnje, zasigurno pridonosi tome da su roditelji pažljiviji prema djetetu i njegovu razvoju. Roditelji dijete u početku percipiraju kao krhko, ali nakon što prođe period u kojem su djeca pod najvećim rizikom, njihov stil roditeljstva se mijenja i postaje poticajniji. Do 11. godine, djeca iz obje grupe postižu jednake rezultate u kognitivnim vještinama, odnosno djeca začeta potpomognutom oplodnjom čak su nešto i bolja od djece začete prirodnim putem.”

Istraživanje je objavljeno u novom broju stručnog časopisa Human Reproduction.