Kao prva žena koja je ikada doktorirala u Italiji, bila je ujedno i inspiracija za mnoge. Jedno stoljeće kasnije, diljem svijeta otvoreno je na tisuće Montessori škola i vrtića koji njeguju njezine metode odgoja i obrazovanja, a koji se ukratko svode na pružanje smislenih iskustava djeci koja će ih podučiti kako učiti rješavati probleme, biti kreativan i kritički razmišljati.
U zadnjih 15 godina mnoge državne i privatne škole diljem svijeta preplavila su računala i uvedena je nastava informatike. Kad su montessori škole u pitanju, neke su prihvatile objeručki modernu tehnologiju, dok je neke uporno odbijaju uz objašnjenje da takva tehnologija nema što raditi u Montessori okruženju. Pitanje koje si postavljamo je - bi li Maria Montessori prihvatila i ugradila modernu tehnologiju u svoju metodologiju poučavanja.
Činjenica je da je Maria Montessori bila znanstvenica, štoviše bila je doktorica znanosti, a isto tako je činjenica da su računala i moderna tehnologija fascinantni alat koji pomaže djeci usvojiti mnoge korisne i napredne vještine. Teško je povjerovati da bi Maria Montessori okrenula leđa tehnologiji i kategorički je odbijala u svome radu.
Tipična briga Montessorija: Pasivno sjedenje pred ekranom
Sve su glasnije primjedbe među stručnjacima, ali i odraslima općenito, da djeca postaju lijeni i pasivni promatrači koji su u stanju cijele dane preležati na kauču, dok im se mozak pretvara u kašicu. Sav štetni utjecaj koji dolazi od tehnologije proizlazi iz situacija u kojima je ona prezentirana jednostrano, odnosno kada sadržaji nisu interaktivni, kada ne potiču na promišljanje i rješavanje problema, već daju gotove zaključke i rješenja. Djeca tada samo sjede pred ekranom i apsorbirana su u digitalni svijet, bez ikakvih pozitivnih efekata. Maria Montessori zasigurno ne bi odobrila da djeca pasivno gledaju DVD-ove ili video sadržaje na računalu, osim ako ih ne mogu istog trenutka primjeniti u obliku autentičnog iskustva učenja. Maria bi možda dala svoj blagoslov nečem kreativnom i sadržajima, nečem što se referira na stvarni svijet, kao što je, primjerice, video u kojem djeca uče saditi cvijeće, pa potom odlaze u dvorište i doista sade i njeguju biljke.
Kako se današnja tehnologija može uklopiti u Montessori model odgoja i obrazovanja?
I tehnologija se može koristiti na način da aktivno uključi djecu u učenje stvarnih životnih iskustva, a što je cilj Montessori okruženja. Jedan od prijedloga je da se upotreba računala u Montessori nastavi ne svodi na odvojene satove učenja, primjerice, pisanja tablice, već bi se tehnologija mogla upotrijebiti kao pomoćno sredstvo. Ista tablica mogla bi se pisati kako bi se, primjerice, pratio rast neke posađene biljke po tjednima. Umjesto učenja pisanja na tipkovnici, djeca bi mogla usporedno kako uče čitati slova na glas i nabrajati predmete iz svoje okoline koji počinju na neko slovo. Tehnologija je ta koja bi se trebala prilagoditi svakodnevnim Montessori metodama i procesima, a djecu treba učiti da je koriste kao učinkovit alat koji pomaže čovjeku u svladavanju i učenju stvarnih životnih iskustava.
Djecu treba obrazovati da razmišljaju svojom glavom i nauče rješavati probleme
Živimo u eri u kojoj je većina škola izgubila sredstva, vrijeme i mogućnosti da budu kreativne i djecu uče kreativnosti. Škole su preokupirane prenošenjem standarda djeci koje je odredila vlada i testiranjem djece, pa Montessori iskače kao pozitivna, kreativna oaza. U Montessori vrtićima i školama djeca na sjede u redovima i nisu pasivni slušači kojima se sadržaj, baš kao i kod gledanja u ekran, prezentira kao gotova činjenica koju treba usvojiti bez kritičkog promišljanja.
Djeca danas trebaju prvenstveno naučiti kako će riješiti neki problem i učiniti neku životnu situaciju boljom za sebe. Treba ih učiti kako kritički promišljati i objektivno postaviti činjenice da bi se došlo do najboljeg rješenja.
Tehnologija u tim procesima nije neprijatelj. štoviše, ona može biti od velike pomoći i edukatorima i djeci i svima koji se nalaze u obrazovnom procesu. Poticanje prirođene znatiželje kod djece i poticanje djece da postavljaju pitanja stvara buduće znanstvenike, vođe, inovatore...
Maria Montessori i sama je tijekom života prošla kroz mnoge promjene tadašnjeg društva i sama je bila inovatorica, pa možemo pretpostaviti da je imala na umu da će se vremena promijeniti, a da djecu treba pripremiti za tu drugačiju budućnost. Jedan od načina je da ih se nauči koristiti tehnologiju kao alat za znanstvena istraživanja i komunikaciju, pri čemu bi je djeca trebala koristiti na smislen način kako bi izrazila u stvarnom životu ono što su naučila.
Maria Montessori željela je da djeca uče globalne i stvarne koncepte uz pomoć metoda koje omogućavaju djeci da napreduju vlastitim tempom u učenju i razvoju. Zasigurno bi bila oduševljena tehnologijom koja nudi sadržaje koji se prilagođavaju dječjoj volji i zamislima, ali i njihovim sposobnostima (kao što su neke edukativne igre), pri čemu svako dijete može svojim tempom postići svoj cilj.
Kada pokušamo zamisliti kako će obrazovanje izgledati za sto godina, odnosno 2112. godine, jasno nam je da će tehnologija prožeti svaku poru društva, pa tako i obrazovanje. Od nje treba uzeti ono najbolje, a Montessori itekako zna kako kreativno iskoristiti sve potencijale iz našeg okruženja.