Strpljenje im često nije jača strana, ali i ono se može vježbati i naučiti

Sunčan je, proljetni dan. Zamislite i vizualizirajte Francuskinju koja sjedi na klupici u nekom predivnom pariškom parku.

51273d56b0ce5

Ignorirajte činjenicu da izgleda kao supermodel i da ima završeno svezani šal (jer to jednostavno živcira) i radije se fokusirajte na ono što ona radi: u miru i tišini, spokojno i dostojanstveno čita roman dok se njezina djeca igraju na igralištu iza njezinih leđa. Odjednom joj prilazi njezin 5-godišnji sinčić i kaže tiho: "Ecoute-moi, Maman" ("Slušaj, mama") te mirno stoji i čeka da mama završi čitanje odlomka, nakon čega ga ona pogleda i kaže "Da?".

Dječak kaže mami da je gladan. Ona ga potom podsjeti da užinu jedu samo jednom između ručka i večere i da će je dobiti tek za sat vremena. Dječak se smrkne, ali u tišini ode natrag na igranje. Bez tantruma. Bez ljutitog kopanja po maminoj torbici u potrazi za užinom.

Bez drame.

Kako kaže autorica najprodavanijih knjiga o odgoju djece, Pamela Druckerman, nema ničeg neobičnog u ovoj sceni. Niti je ova scena nedostižna fantazija. Novinarima HuffPosta otkriva kako je u vrijeme dok je živjela u Parizu samo ona bila mama koja je vrišteću i uplakanu djecu iznosila van iz parkova, dok su svi drugi bili smireni i spokojni - mame, djeca, tate, svi.

Ako ste i vi jedan od onih roditelja koji se u parku ili na igralištu suočavate s vrištanjem djeteta koje ne želi ići kući (iako, tko se s time nije susreo?), znate koliko te situacije mogu biti stresne. Možda ste jedan od onih roditelja čija djeca ne znaju pričekati minutu, odbijaju slijediti rutinu i krše pravila? Većinom djeca to rade zato što su nestrpljiva, a zahtjevi da im se odmah moraju zadovoljiti potrebe dolaze upravo kao posljedica te nestrpljenja.

Međutim, roditelji tome itekako mogu stati na kraj, kaže Pamela Druckerman i navodi upravo primjer pariških roditelja koji od najranije dobi strpljenje mentalno usađuju u svoju djecu.

Postoji niz tehnika pomoću kojih roditelji mogu naučiti djecu, i vježbati s njima strpljenje. Kako početi?


1. Djeci dajte više prilika i situacija u kojima trebaju čekati

Tajna strpljenja nije u tome da djeca stoje kao kipovi i "smrznuti" u tišini nešto čekaju. Znanstvenici su otkrili da su djeca itekako dobra u čekanju kada nauče kako sami sebi odvratiti pažnju. Kako to mogu napraviti? Primjerice, da smišljaju i pjevuše neku pjesmicu, zure u ogledalo ili odraz u staklu i prave grimase. Ovakve djeci zabavne aktivnosti odvraćaju im pažnju od činjenice da nešto trebaju dugo čekati.
Djecu čak ne treba posebno učiti kako će sami sebi odvratiti pažnju od čekanja. Ona to spontano rade i vježbaju, samo im trebamo za čekanje dati što više prilika. U što više prilika djeci treba reći "pričekaj pet minuta" ili "pričekaj da skuham juhu", a potom zadovoljiti njihovu potrebu ili želju. Ovdje je vrlo važno da se djeci obećano i ispuni, ali s vremenskim odmakom tijekom kojeg oni uče kako pričekati. Roditelji koji djeci iste sekunde daju sve što djeca požele, van dogovora ili rutine, bez obzira je li to potrebno ili nije, na vlastitoj koži osjećaju nestrpljenje djece kao veliki teret. Isto tako, djeca koja sve odmah dobiju istim se tim stvarima ili uslugama vrlo brzo zasite. Umjesto da uče čekati, oni uče cendrati, prigovarati i zahtijevati.


2. Tretirajte djecu kao da se već mogu sama kontrolirati

Igrajte na kartu najviših dometa inteligencije vašeg djeteta. Jednostavno pokažite djetetu od najranije dobi da od njega očekujete da ne uništava stvari i ne pravi nered. Ako dijete počne vaditi knjige s police i bacati ih na pod, čučnite, pogledajte dijete u oči, budite mu blizu i mirnim, strpljivim glasom kažite "Prestani to raditi" te mu pokažite kako knjige vratiti na policu. Kada vaš 3-godišnjak počne bacati hranu na pod, ponovite isto i pokažite kako će pokupiti hranu i vratiti je u tanjur. Ovo ćete morati ponoviti na stotine puta, ali upravo ovakve lekcije vrlo su važne, jer djetetu pokazuju da postoje granice koje nećete tolerirati. Pritom, svojom strpljivošću i smirenošću pokazujete i model ponašanja. Dijete treba granice, ali treba i ljubav. Na ovaj način učite ga da ga volite, ali zazivate njegov zdrav razum, najviše domete njegove inteligencije da shvati gdje je granica.
Kako bi se izgradilo kao osoba, dijete treba osjetiti i ljubav i ugodu, ali i frustraciju. Ako djetetu dajemo ljubav bez granica, ono će uskoro postati mali tiranin. (Francuzi to zovu enfant roi - dijete kralj).


3. Usporite vrijeme u kojem ćete reagirati

Usvojite francuski način života, kaže Pamela Druckerman. Kada u žurbi mutite jaja, a vaša vas curica gnjavi da pogledate njezin crtež, ljubazno joj objasnite da ćete doći za nekoliko minuta. Takvih situacija u danu može biti na desetke. Ne skačite isti tren kad dijete nešto zatraži. Kada ste u žurbi ili zapsoleni s nečim, ljubazno to djetetu dajte do znanja i objasnite zašto ne možete odmah skočiti te ga zamolite da to prihvati i pričeka. Na taj način, vaš obiteljski život i interakcija postat će smireniji. Dijete mora znati da vam je važno i da ga volite, ali da nije centar svačijeg univerzuma. Dijete koje to ne shvaća i koje osjeća da ima pravo na sve što poželi, neće pronaći razlog zbog kojeg bi uopće trebalo odrasti i vječito će biti ovisno o nekome da za njega obavlja životne zadatke.
Ukratko, pokušajte usporiti stvari u svojoj obitelji. Ne skačite nervozno u želji da zadovoljite svačije potrebe. Naučite djecu da pričekaju i ne paničarite.

I na kraju, stručnjaci kažu da je strpljenje poput mišića. Treba ga vježbati, a najbolji način da ga dijete izvježba je igra. Upravo je igra najbolji protuotrov za dosadu, nestrpljivost i cendranje. Ako će dijete znati zabaviti samo sebe i pričekati, svima će život biti smireniji i jednostavniji.