Pretvaranje da smo netko drugi zapravo je jako zabavno. Ono od jednostavnih obaveza i zadataka može učiniti svaku aktivnost ljepšom, ugodnijom i jednostavno zabavnijom. Kako za djecu, tako i za odrasle. Zamislite da ujutro pečete kajganu djeci za doručak. Umjesto da vas cijeli postupak zamara, možete zamisliti i pretvarati ste da ste poznati svjetski chef koji kuha za Brada Pitta, Ryana Gosslinga ili bilo koga tko vam je zanimljiv i napet. Pripremanje doručka odmah postaje zanimljivije.

Isto je kod djece. Nova studija objavljena u stručnom časopisu Child Development mjerila je važnost samodistrakcije (u smislu gledanja na neku situaciju iz perspektive izmišljenog lika) na ustrajnost i fokusiranost kod djece. Djecu starosti od 4 do 6 godina usmjerilo se na dosadnu aktivnost. Kada su djeca zamišljala da su Batman, Istraživačica Dora, Graditelj Bob ili neki drugi lik, zadatak su obavljala duže, odnosno duže su bila fokusirana na ono što se treba napraviti.

Stručnjaci su to objasnili tako, da kad se dijete distancira od samog sebe i činjenice da mu zadatak nije zanimljiv, kada postane Superman ili Elsa ono dobiva fokus i uspostavlja samokontrolu pomoću koje ustraje u zadatku.

Ova studija nije dala odgovor na pitanje da li se zamišljanjem da su Batman ili Pepa djeca samo igraju i nisu zapravo posvećena zadatku već igri?

Ipak, ono što je sigurno je da malu djecu možete zainteresirati za određenu aktivnost ako predložite igru igranja uloga. Kad vam je nešto dosadno, i sami se možete malo poigrati i zamišljati da ste netko drugi. Uz maštu i igru sve je odmah lakše i zanimljivije.