Njegujmo kod djece olimpijski duh (čak i ako nisu sportaši)

Posljednjih godina na svim većim sportskim natjecanjima, uključujući i aktualne Olimpijske igre, svjedočimo pojavi natjecatelja sve mlađe dobi.

sport djeca pixabay

Tako u pojedinim sportovima poput gimnastike, djevojčice već s nepunih 15 godina osvajaju medalje. Stoga ne čudi kako mnogi roditelji postavljaju pitanje – je li i moj mališan sposoban i talentiran za takve uspjehe?

Sasvim je normalno da roditelj želi vidjeti kako njegovo dijete niže uspjehe, no neka djeca jednostavno nisu predodređena za velike rezultate, a mnogima nedostaje i motivacije da se kroz djetinjstvo „drže“ isključivo jednog sporta ili hobija, pa se većina djece već u predškolskoj dobi okušava u nekoliko njih – dok im ne dosadi. Drugi pak uopće ne pokazuju zanimanje za bilo kakav oblik fizičke aktivnosti, no i tada je moguće u svom mališanu probuditi sportski i natjecateljski duh – u svim područjima života.

Problem neodlučnosti

Mnogi klinci jednostavno ne znaju što ih zanima, te u startu odustaju od bilo kakvih pokušaja. Tu nastupaju roditelji, koji ih mogu usmjeriti prema nekom hobiju. Predložite svom mališanu nekoliko sportova ili drugih zanimacija (poput sviranja instrumenata) i neka se okuša u nekoliko njih. Međutim, važno je pustiti mališana da na kraju sam odluči. Gotovo svakom djetetu će se nešto od ponuđenog svidjeti, te nema smisla forsirati, što na kraju može imati negativne posljedice.

Kada dijete jednom odabere čime se želi baviti, logično je da neće u samom startu postići velike rezultate. No, u djetetovoj glavici nije tako jednostavno „posložiti“ činjenicu kako je potrebno mnogo truda da bi se do rezultata i došlo. Roditelji su ovdje važan faktor – hvalite svog mališana nakon svakog treninga, te mu jasno recite kako ste ponosni na trud koji ulaže. Već i sama roditeljska pohvala može djelovati iznimno motivirajuće.

Provjera motivacije i realna očekivanja

Nakon odabira hobija, razgovarajte s mališanom o tome što ga je privuklo njemu te kakva očekivanja ima. Neka dijete samo kaže koji su mu ciljevi, a možete ih zajedno napisati na papir. Kada u jednom trenutku poželi odustati, samo mu spomenite koje je ciljeve naveo kao motivaciju za dalje, bez da izvršavate pritisak na njega.

Iako je djeci sve lakše kad se do rezultata dolazi kroz igru i zabavu, realnost nažalost nije takva. Razgovarajte s mališanom i o tome te mu na jednostavan način probajte objasniti kako je za zapažene rezultate potrebno mnogo truda. Pripremite ga i na sve prepreke koje na tom putu stoje – bez dodatnog uljepšavanja. Kada se po prvi puta s njima suoči, manja je vjerojatnost da će od daljnjeg rada odustati ako je na njih bio pripremljen od početka.

Nije sve u rezultatu

U medijima smo svakodnevno okruženi pričama velikih sportaša koji neumorno osvajaju turnire i prvenstva, te pomiču granice modernog sporta postavljanjem novih rekorda. Velik broj djece se ugleda upravo na njih te se za neke sportove odlučuju isključivo zbog svojih idola. Međutim, svakom je roditelju i više nego jasno kako najuspješniji sportaši ili pak glazbenici današnjice čine tek minimalan postotak svih onih koji su se u istoj stvari okušali, trenirali, posvetili joj se, no jednostavno – nisu uspjeli. Stoga je nerealno očekivati kako će upravo vaš mališan jednoga dana pronaći svoje mjesto u tom elitnom društvu.

Gledajući iz te perspektive, zašto uopće uložiti toliko truda i vremena – kako djetetovog, tako i roditeljskog – u nešto što ne predstavlja siguran uspjeh ili budući karijeru? U cijelom tom procesu, uspjeh je zapravo jedna od manje bitnih stavki na tom putovanju, u čemu se slažu i mnogi sportaši i stručnjaci. Riječ je o kvalitetama koje svaki oblik hobija djetetu usađuje već od malih nogu. Ustrajnost, trud i disciplina samo su neke od odlika koje će, naposljetku, oblikovati mladog čovjeka spremnog na sve životne izazove.