. Nastupi gnjeva ili tantrumi, do nedavno nisu bili predmet znanstvenih proučavanja, ali najnovija kažu da se oni događaju po točno određenom obrascu.
Ispod svog tog vikanja, udaranja i plača, nalazi se fenomen koji je itekako pogodan za znanstveno proučavanje. Čini se da tantrumi imaju određeni obrazac i ritam unutar sebe, odnosno svojevrsni "scenarij" po kojem se događaju. Kada ih jednom shvate, kažu stručnjaci, taj obrazac može pomoći roditeljima, odgajateljima, pa čak i svima koji rade s djecom, da učinkovitije odgovore na nastupe gnjeva. Osim toga, dešifriranjem obrasca po kojem se nastupi gnjeva događaju, klinički stručnjaci moći će bolje razlikovati one tantrume koji su normalan dio dječjeg razvoja, od onih koji su rani znakovi nekog od poremećaja.
Ključ objašnjenja tantruma leži u detaljnoj analizi zvukova koje mališani "proizvode" tijekom bijesnog ispada. U ovoj novoj studiji koja je objavljena u stručnom časopisu Emotion, znanstvenici objašnjavaju i otkrivaju da se različiti zvukovi ili tzv. vokalizacije u određenim trenucima pojačavaju i stišavaju u točno određenom ritmu tijekom tantruma.
"Imamo kvantitativnu teoriju vezanu za tantrume koja je najkvalitetnija do sad, pa čak i u povijesti ljudske vrste", kazao je koautor studije Michael Potegal sa Sveučilišta u Minnesoti, a njegov kolega James A. Green dodao je kako im je prvi izazov bio prikupiti potreban broj zvukova tijekom samih tantruma kod mališana. Za potrebe prikupljanja zvukova izumili su poseban prsluk koji su djeca nosila, a koji je u sebi imao visokokvalitetni bežični mikrofon. Bežični mikrofon bio je povezan sa snimalicom. Kroz određeno vrijeme, znanstvenici su sakupili više od sto snimaka zvukova koje su djeca "proizvela" tijekom nastupa gnjeva i to u visokoj kvaliteti.
Nakon toga, uslijedila je druga faza istraživanja - analiza zvukova. Ono što su otkrili je da različiti zvukovi tijekom tantruma imaju vrlo različite audio oznake. Kada su te oznake stavili u jedan graf, znanstvenici su otrkili da se određeni zvukovi pojavljuju i nestaju po određenom obrascu. Primjerice, zvukovi vikanja i vrištanja obično su išli zajedno. Uz ove zvukove često dolazi i udaranje nogama ili rukama. Nadalje, bacanje stvari, čupanje i guranje predmeta i osoba također su se događali istovremeno, a tu je i faza kombiniranog plakanja, cendranja, bacanja na pod i traženja utjehe.
Jedno starije istraživanje sugeriralo je da tantrum započinje sa bijesom (vikanje i vrištanje), a završava u tuzi (plakanje i cviljenje), no ovo novo je pokazalo da se bijes i tuga zapravo duboko isprepliću tijekom cijele epizode nastupa gnjeva.
Drugim riječima, tantrumi nemaju dva stadija kako se do sad vjerovalo, već se bijes i tuga događaju simultano.Dr. Green i dr. Potegal otkrili su da se zvukovi tuge pojavljuju tijekom čitavog tantruma, a prekidaju ih oštri i kraći zvukovi vikanja i vrištanja, odnosno zvukovi ljutnje.
Novo otkriće da tantrumi imaju svoj ritam, može pomoći roditeljima da točnije odrede trenutak kada treba intervenirati te im daje određeni osjaćaj kontrole.
Trik je pokušati tantrum što prije privesti kraju, kaže dr. Potegal, a na način da se djetetu pomogne da što prije prevlada osjećaje ljutnje i bijesa. Kada dijete jednom prevali osjećaj ljutnje, ostaje samo tuga, a kad nastupi tuga dijete treba utjehu. Najbrži način da prevlada ljutnju ne postoji, ali znanstvenici savjetuju roditeljima da tijekom vrištanja i vikanja ne čine ništa. To je teško, jer teško je gledati dijete koje udara, gura, vrišti, plače, grca i ne zna što bi s negativnim osjećajima u sebi, ali treba jednostavno pričekati da sve izbaci iz sebe. Osjećaj ljutnje je zamka na koju ne treba nasjesti. Ne treba postavljati pitanja, dodatno raspršivati bijes ili pak vikati, prijetiti, ismijavati i šaliti se na račun djetetovih osjećaja, biti grub ili prenježan... Sve to može samo produžiti period bijesa.
Djeci je teško u stanjima ljutnje i bijesa procesuirati informacije, odgovarati na roditeljeva pitanja ili zahtjeve, odnosno ne može se dodatno s time nositi, pa se trenuci bijesa produžuju i intenziviraju. Dijete se osjeća još više stjerano u kut.
Najbolje je djetetu pristupiti kada se bijes pretoči u tugu, odnosno jecanje i plakanje. Štoviše, dijete će zapravo žudjeti za vašom utjehom. Kad se potpuno smiri, možete pokušati i razgovarati o svemu što se dogodilo.