Francuska se odlučila pozabaviti posljedicama gledanja televizije, igranja na pametnim telefonima i tabletima kod male djece. Stručnjaci zaduženi za regulaciju televizijskih sadržaja savjetuju roditeljima u Francuskoj da djeci mlađoj od tri godine u potpunosti uskrate gledanje sadržaja na ekranima. I Američka akademija pedijatara savjetuje da se susret djeteta s digitalnim uređajima ne bi smio dogoditi prije navršenih 18 mjeseci.

Na upravo održnom sajmu televizijskih sadržaja i programa za djecu, MIPJunior, u Cannesu, raspravljalo se upravo o toj temi. Koliko ekrana je previše i u kojoj dobi? Carole Bienaime-Besse zadužena je za regulaciju televizijskih sadržaja na francuskim televizijama te tvrdi da je izloženost djece digitalnim uređajima postalo “pitanje javnog zdravlja”.

“Ljudi su počeli shvaćati da ekrani mogu izazvati ovisnost čak i kod male djece, a u ekstremnim slučajevima i probleme slične autizmu, a koji se nazivaju virtualni autizam”, kazala je medijima.

To znaju i oni koji stvaraju sadržaj za bebe i malu djecu u vidu edukativnih aplikacija, no rezultati su kontraproduktivni. Naime, studije pokazuju da djeca koja su od najranije dobi koristila digitalne uređaje i “učila” pomoću aplikacija, kasnije imaju puno više problema u školi.

Francuska je još 2008. godine zabranila svojim televizijama da se programom obraćaju djeci mlađoj od tri godine, a u toj zemlji zabranjena je i popularna BabyTV. No televizije i drugi kreatori sadržaja stalno se bune i inzistiraju da je zabrana besmislena, jer ne funkcionira. Roditelji svejedno koriste pametne telefone i televizijski program te djeci nude sadržaje putem interneta.

I BBC-jevi direktori dječjeg programa, koji slovi kao najkvalitetniji na svijetu, slažu se da su zabrane nerealne. Živimo u digitalnom svijetu i to je val koji je u zamahu i teško ga je preduhitriti ili spriječiti zabranama. Istina je da djeca žive u “digitalnom Divljem zapadu”, pa je važno kakav im se sadržaj nudi i važno je da ih se zaštiti. Čak i na BBC-ju kreiraju sadržaj koji je za djecu stariju od dvije godine, ali kažu kako su svjesni da ih gledaju i bebe i manja djeca, pa pokušavaju to imati na umu kad stvaraju emisije i crtiće za djecu. Svjesni su da je televizija ili tablet vrlo često babysitter kod prezaposlenih roditelja. Također, oni pokušavaju učiti djecu na način da digitalne sadržaje, posebno aplikacije, povezuju s učenjem u stvarnom svijetu.

Stoga u BBC-ju smatraju da rješenje nije u zabrani gledanja sadržaja na digitalnim uređajima, već je ključno djecu naučiti da prepoznaju sadržaj koji nije za njih, da u njima razvijamo kritičko mišljenje i da zatraže pomoć ako se u digitalnom svijetu susretnu s nečim što nije za njihove oči ili ih ugrožava. To je posebno važno naučiti dijete prije nego počne koristiti društvene mreže. Samo u Ujedinjenom kraljevstvu, čak 75% desetogodišnjaka koristi Instagram, Twitter i Facebook.

Bienaime-Besse kaže da je apsurdno da te društvene mreže nisu obuhvaćene zakonom kao i ostali mediji i ponuditelji sadržaja, a koji bi ih natjerao da strože paze na sadržaje koje nude i neprimjerene sadržaje koje gledaju i desetogodišnjaci.

“Istovremeno, direktori velikih kompanija koji proizvode aplikacije i digitalne sadržaje za bebe i djecu, svoju vlastitu djecu šalju u Montessori vrtiće i škole gdje su ekrani potpuno zabranjeni”, kaže Bienaime-Besse. Isto tako, Steve Jobs nije svojoj djeci dozvoljavao da koriste iPad.

I na kraju ponovno odluka ostaje na roditeljima. U Francuskoj se snažno na njih apelira da dobro razmisle što to njihovo dijete drži u rukama i da imaju na umu da se malo dijete ne može obraniti od sadržaja koji ga pretjerano stimuliraju, oduzimaju mu pažnju i fokus, pune glavu gotovim slikama i čine ga ovisnim.

“Bilo bi puno bolje da djeca postanu stručnjaci za tehnologije na način da uče programirati, a ne da budu robovi gotovim proizvodima”, kazala je Bienaime-Besse na konferenciji MIPJunior u Cannesu.