Ljeto je idealno vrijeme za učenje plivanja, no roditelji se često pitaju je li njihovo dijete spremno i koji preduvjeti trebaju biti zadovoljeni da se počne s učenjem konkretne tehnike plivanja?

Kao što znamo, bebe se rađaju iz vode, ne plaše se vode, često u njoj uživaju i instinktivno znaju zaroniti i izroniti. Kako dijete raste, može se razviti strah od vode pa učenje plivanja zapravo počinje eliminiranjem tog straha.

U grubo, prije učenja plivanja dijete bi trebalo svladati zaronjavanje lica u vodu bez da se zagrcne, imati razvijenu grubu motoriku i osjećati se općenito ugodno u vodi, odnosno ne imati panični strah od vode. Isto tako, dijete bi trebalo biti dovoljno zrelo da može percipirati, verbalizirati i pokazati opasnost koju eventualno osjeća u vodi.

Učenje plivanja s profesionalcima u školi plivanja

Gradski bazeni i klubovi koji nude škole plivanja obično imaju razne programe: od gimnastike za mame i bebe do obuke neplivača, no najveći broj njih učenje plivanja organizira za djecu od 5 ili 6 godina starosti na više. Škole plivanja moraju biti usklađene s programom Zavoda za sport i školstvo Republike Hrvatske.

Američka akademija pedijatara čije smjernice slijede pedijatri u svim razvijenim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, preporučuje da se s učenjem plivanja ne počinje prije navršene 4. godine. Smatra se da su tada mališani razvojno i emocionalno spremni učiti konkretne lekcije iz plivanja.

Ipak, konkretna odluka je na roditelju jer on najbolje poznaje svoje dijete. Ako je dijete motorički aktivno i spremno, ako sluša i ponavlja naredbe i upute, nema nikakav ili mali strah od vode, samo traži da ga se uči nove vještine u vodi i razumije potencijalne opasnosti, može se pokušati s učenjem plivanja.

Što možete sami naučiti dijete prije 5. godine, odnosno prije samog učenja plivanja?

Ono što roditelji mogu raditi s djecom do 5. godine je provoditi vrijeme u svladavanju osnova u bezenu ili na moru. Konkretno, u zajedničkom kupanju u bazenu ili na moru, manjoj djeci možete pokazati sljedeće:

– Da je boravak u vodi jako zabavan i da je se ne trebamo bojati, ali da trebamo slušati sami sebe i ne ići u duboku vodu ako osjećamo strah, da se ne odvajamo od odrasle osobe i ruba bazena, da moramo reći ako nam je voda prehladna ili nas smeta za kožu i slično. Sve te razgovore o vodi i poštovanju koji trebamo prema njoj imati u sigurnosnom smislu, možete voditi s djetetom dok se kupate i uživate u igranju.

– Potaknuti dijete da “roni”. Počnite tako da dijete stabilno stoji na tlu u mirnoj vodi do njegovog pojasa. Potom neka si začepi nosić i samo lagano prisloni lice ispod površine vode. Sljedeći korak bit će da čučne i zaroni cijelu glavicu ispod površine vode, samo na sekundu. Kasnije će to biti dvije sekunde, pa tri, sve dok ne skupi hrabrost za nešto više. Kako dijete raste potičite ga da potaplja glavicu i “roni” sve duže, dublje i hrabrije, odnosno da sam odredi ritam napretka. Poanta je da se ne boji osjećaja potopljenosti na licu, odnosno glavici.

– Vježbati s djetetom plutanje na površini. Uhvatite ga ispod trupa, pa ispod leđa, i potičite da maše ručicama i nožicama i da mirno leži na vodi dok ga vi držite. Dijete će dobiti osjećaj plutanja tijela na površini i svladati osnovni položaj za učenje plivanja.

– Špricati se u vodi je dobro kako bi se dijete naviknulo na istovremeno obavljanje barem dvije radnje. Dok ga špricate dijete odolijeva vodi na svom licu i tijelu koja dolazi iz svih smjerova, a istovremeno ono mora obavljati još jednu aktivnost – špricati vas.

Pomoćne rukavice, prsluci i pojasevi – da ili ne?

Neki smatraju da nije djeci dobro stavljati pomoćne rekvizite s kojima će zbog zraka koji ih drži na površini dobiti krivi ili lažni osjećaj vode, dubine i sigurnosti. Kad ostanu bez njih, djeca ne znaju što činiti i osloniti se na vlastite vještine plutanja, ronjenja, mahanja ručicama.

Roditelji rukavice i šlaufiće djeci stavljaju da se sami osjećaju sigurnije, no pitanje je koliko su sigurni s obzirom na to da se oni mogu probušiti, ispuhati, skliznuti s djeteta…

Mnogi smatraju da je bolje biti prisutan i iskustvo s vodom učiniti što “prirodnijim”, odnosno biti uz dijete i učiti ga nove vještine kroz zabavu.

Ipak, odluka je na roditeljima i oni koji se odluče na pomoćne rekvizite neka ih djetetu stavljaju kada tako osjećaju da trebaju, ali u kombinaciji s vremenom provedenim u vodi bez ikakvih rekvizita i “zračne” pomoći.