Pranje zubića može biti odličan primjer za postavljanje granica bez upotrebe sile jer većina djece nije ljubitelj ove monotone, ali neophodne radnje, a samim tim je i puno roditelja frustrirano pokušajima nagovaranja da to ipak obave.
Roditelji u ovom slučaju dolaze u iskušenje da djetetu zaprijete kaznom, primjerice „nema čitanja priče prije spavanja“. To je naizgled jedini način da dobiju ono što žele od djeteta koje ne želi surađivati. Ali pogledajte što sve ta prijetnja nosi sa sobom:
- Iz rutine za spavanje uklanja jedinu stvar (priču) zbog koje je dijete spremno surađivati pri odlasku u krevet. Rezultat: Dijete je manje motivirano za suradnju.
- Roditelj gubi priliku čitati s djetetom što je nedvojbeno jedna od važnijih interakcija roditelj-dijete u danu, kako intelektualno tako i emocionalno.
- Stvara se borba za moć gdje roditelj prijetnjom traži posluh, umjesto stvaranja odnosa u kojem dijete samovoljno želi surađivati. Pitanje je što će roditelj učiniti ako prijetnja ne donese rezultate koje je očekivao? Prijetiti većim posljedicama? Prije ili kasnije, to dovodi do pat pozicije, osim ako će roditelj posegnuti za nasiljem.
- Ovaj način također uči djecu da neslaganja treba rješavati prijetnjama i prisilom, umjesto sagledavanja perspektive s obje strane i traženja win-win rješenja.
Ovo nisu rezultati kojima bi roditelji trebali težiti. Pa ipak, s vremena na vrijeme, prisiljeni su inzistirati na određenim stvarima, primjerice, već spomenutom pranju zubi. Pa kako to onda učiniti?
Ostanite mirni. Ako se uzrujate, potičete dijete da se bori ili da pobjegne zbog čega vi izgledate kao neprijatelj i opada vjerojatnost da će ono surađivati. Duboko udahnite i podsjetite se da ovo nije nikakva krizna situacija. Za početak se jednostavno smirite.
Prepoznajte djetetovo stajalište. Učinite to iskreno – „Stvarno ti se ne sviđa pranje zubića, zar ne, zlato? Razumijem da ti je dosadno stajati tu ispred umivaonika i četkati ih kada bi se radije igrao.“
Postavite novu granicu. „U ovoj kući ćemo svi oprati zube prije odlaska na spavanje. To ih održava zdravima.“
Potaknite ga da razmišlja o ispunjenju svojih želja. „Kladim se da ćeš kada odrasteš odlučiti da NIKAD VIŠE nećeš oprati zube. Ili ćeš možda imati najukusniju pastu za zube i obožavat ćeš četkanje zubića!“ Ispitivanja moždanih funkcija su pokazala da kada zamislimo ono što želimo mozak pokazuje zadovoljstvo kao da smo zaista dobili ono što bismo htjeli, pa se na ovaj način dijete može osjećati bolje. U konačnici, na ovaj način djetetu pokazujete da vam je stalo do njegove sreće čak i onda kada ne može dobiti ono što želi.
Kroz igru pozovite dijete na suradnju. Jednom kada od pranja zubića napravite igru eliminirali ste sve potencijalne okršaje. Osim ako je dijete uzrujano ili umorno, neće moći odoljeti pozivu na igru.
- Približavajte četkicu raznim dijelovima njegova tijela – rukama, ušima, trbuhu i pitajte: „Je l' se ovdje koristi četkica?“ („Ne, tata, ovdje – u ustima!“)
- Izazovite dijete na natjecanje u četkanju zubića.
- Radite smiješne face u ogledalo dok zajedno četkate zube.
Pronađite win-win rješenje. Ako razmišljate izvan okvira i imate dovoljno vremena za kreativnost – uvijek možete pronaći rješenje. Možete pitati i dijete: „Hmm… ti baš ne želiš četkati zube, ali moramo se riješiti malih šećernih bubica koje bi preko noći mogle izjedati tvoje zubiće. Što možemo napraviti da oboje budemo zadovoljni?“
- „Želiš li prati zube svoga mede, a ja ću prati tvoje?“
- „Želiš li da si uzajamno peremo zube? Ti moje, ja tvoje?“
- „Kako bi bilo da ti pjevam omiljenu pjesmu dok pereš zube?“
- „Možda bih te mogao podići tu gore skroz do ogledala da se možeš gledati dok četkaš zube?“
Ako ostanete mirni, gotovo uvijek ćete naći neko rješenje. Naravno, ono što funkcionira ovaj tjedan, ne znači da će upaliti i sljedeći – tako da će pronalaženje novih strategija zahtijevati vašu stalnu kreativnost. Ali kako djetetu bude jasnije da nema pregovaranja kada je pranje zubića u pitanju, otpor će biti sve manji.