Kada se osoba ponaša prosocijalno ili altruistično, to znači da se ponaša na društveno poželjan način. Neki od oblika takvog ponašanja su: dijeljenje s drugima, suradnja, pomaganje, tješenje te briga o drugima.
Kako bi se osoba mogla ponašati prosocijalno, prethodno treba imati razvijene dvije sposobnosti: zauzimanje tuđeg stajališta (sagledavanje neke situacije očima druge osobe) i empatije (doživljavanja emocija koje osjeća druga osoba).
Između druge i treće godine počinje se javljati empatija za osjećaje drugih. Unatoč tome, neka istraživanja utvrdila su postojanje primitivnih oblika empatije već kod novorođenčadi (bebe plaču na plač drugih beba, ali ne i kada čuju snimku vlastitog plača). Također, postoje istraživanja koja su utvrdila da se dijeljenje s drugima pojavljuje i prije druge godine.
Što utječe na to hoćemo li se ponašati prosocijalno?
- Procjena uzroka nečijeg problema - ako procijenimo da je nečiji problem zbog vanjskog uzroka (npr. loša sreća, zadesila ga je nevolja i sl.) i izvan kontrole osobe
- Potkrepljivanje prosocijalnog ponašanja – s vanjskim nagradama i odobravanjem - ako se dijete pohvali za to što je učinilo pri čemu se istakne samo dijete (primjerice: "Ti si jako dobar dječak jer si mu pomogao pospremiti")
- Potkrepljivanje prosocijalnog ponašanja – s unutarnjim nagradama– ako dijete promatra veselje ili olakšanje osobe kojoj je pomoglo, vjerojatno će se osjećati zadovoljno što će ga motivirati da to učini ponovno
- Promatranje modela – budući da na dječje prosocijalno ponašanje snažno utječu postupci drugih ljudi, ukoliko dijete promatra osobu, koju doživljava jačom, kompetentnijom ili važnijom, kako se ponaša altruistično, vrlo je vjerojatno da će imitirati model
Kako možete poticati razvoj prosocijalnih vještina kod Vašeg djeteta:
- Budite primjer svom djetetu i sami se ponašajte prosocijalno
- Razgovarajte s djetetom o vlastitim empatičkim reakcijama (kako ste se osjećali kada ste se ponašali prosocijalno)
- Učite ga prepoznavati vlastite i tuđe emocije
- Potičite ga imenovati emocije
- Objašnjavajte mu tuđe i vlastite emocije, njihove uzroke i posljedice
- Pohvalite sve oblike prosocijalnog ponašanja: pomaganje, tješenje, velikodušnost, suradnja
- Ako je vaše dijete malo, osigurajte dovoljan broj igračaka kako bi djeca mogla dijeliti među sobom
- Potičite razmjenu igračaka
- Tražite od djeteta da se uživi u emocionalnu situaciju drugoga (sjećaš se kako je tebi bilo kada te ..)
- Ukazujte djetetu kako se drugi osjećaju zbog njegovog ponašanja (npr. "Uzela si lutku Ivi. Iva je sada žalosna jer si ti došla i samo uzela lutku bez pitanja. Sjećaš se kada je tebi Ana uzela lutku bez pitanja? Bila si ljuta na nju i pokušala si joj uzeti lutku natrag. Tako je sada Iva tužna jer si joj ti uzela lutku. Trebaš pitati Ivu da li se ti možeš malo poigrati s lutkom. Otiđi pitati Ivu da li se možeš malo poigrati s lutkom i reci joj da ćeš ju poslije vratiti." Ako djeca sama ne riješe problem, odrasla osoba se obavezno mora uključiti i pokazati im kako riješiti problem. )
Djeca koja nemaju razvijene prosocijalne vještine, imaju velikih poteškoća u odnosima s vršnjacima i odraslima. Ona su vrlo često etiketirana kao "zločesta djeca", teško stječu prijatelje, rijetko su pozivani u igru, osjećaju se odbačenim, zapostavljenim i nepoželjnim u skupini te su duboko u sebi jako nesretna. Prema istraživanjima, često se ponašaju agresivno, antisocijalno, neprikladno situaciji te remete grupne aktivnosti. Posljedično, ponašanje takve djece se tumači na negativan način čak i kada to objektivno nije tako. Sve to navodi na zaključak važnost razvijanja prosocijalnih vještina od najranije dobi.
Piše: Tatjana Gjurković, dipl.psih. i psihoterapeut
Više o transakcijskoj analizi potražite na stranicama Centra Proventus.