. Faze izbirljivosti su zamorne, ali većina djece ih preraste i odraste u zdrave tinejdžere bez većih zdravstvenih posljedica.
Znanstvenici su se malo pozabavili pitanjem što se nalazi iza te izbirljivosti te su otkrili da ju kod manjeg broja djece uzrokuju emocionalne brige.
Istraživanje je provedeno među djecom starosti od 2 do 5 godina i pokazuje kako u usporedbi s djecom koja nisu izbirljivi jelci, kod izbirljivih su dvostruko češće primjećeni problemi deficita pažnje, straha od odvajanja, socijalne tjeskobe i anksioznosti.
Djeca predškolskog uzrasta koja su ekstremno izbirljiva i ne žele biti čak ni blizu hrane koju ne vole, mogu imati nedijagnosticirane znakove anksioznosti i depresije. Studija je otkrila da je takve djece oko 3 %.
U sljedeću grupu, kojoj pripada oko 18 % djece smjestili su djecu koja prakticiraju tzv. "umjereno selektivno jedenje", odnosno jedu vrlo mali broj namirnica. I ova djeca su pod dvostruko većim rizikom od razvoja anksioznosti u naredne dvije godine.
Najveći broj djece spada u grupu "normalnih izbirljivaca" i tu su djeca koja odbijaju određeno povrće (vjerojatno zbog reskih ili kiselih okusa). Ova djeca obično prerastu fazu izbirljivosti kako odrastaju u tinejdžere.
Voditeljica istraživanja je stručnjakinja za poremećaje hranjenja i profesorica psihijatrije na Sveučilištu Duke, Nancy Zucker. Ona kaže kako djeca iz druge grupe, odnosno umjereno izbirljiva djeca, također mogu prerasti problem i nikada se ne susresti s emocionalnim poteškoćama, ali to će biti tema njezine sljedeće studije jer je potrebno daljnje istraživanje.
Studija će pomoći pedijatrima da se više posvete grupi djece koja su ekstremno izbirljiva i daje im uvid u moguće uzroke njihove izbirljivosti. Iza izbirljivosti možda je puno više od dječjeg inata ili odbijanja da jede brokulu, špinat, pa čak svu hranu osim dvije ili tri namirnice.
Studija može pomoći i roditeljima, da osim medicinske pomoći, pomoć potraže i kod dječjih psihologa koji će lakše utvrditi pokazuje li dijete i znakove napetosti, zabrinutosti, ima li iracionalne strahove i druge simptome anksioznosti koji se mogu manifestirati putem odbijanja hrane. Važno je napomenuti da je jedenje jedna od rijetkih stvari nad kojom djeca tako rane dobi imaju kontrolu. Kod umjereno zbirljivih mališana, dr. Zucker predlaže polagano uvođenje novih okusa, obavezne obiteljske obroke, uključivanje djece u pripremu obroka, rutinu, dobar primjer od strane roditelja i puno razgovora s djetetom kako bi se otkrilo da li ga nešto muči.
Ekstremna izbirljivost je 2013 dobila i stručan naziv - poremećaj izbjegavajućeg/ograničenog unosa hrane. Može se pojaviti kod djece bilo koje dobi, ali većina djece koja pokazuje simptome ujedno su hipersenzitivna na nove okuse, mirise i teksture.
Studija je objavljena u najnovijem broju stručnog časopisa Pediatrics.