Gledate oko sebe, a onda shvaćate da je riječ o izmišljenom prijatelju vašeg djeteta koji se udomaćio za vašim stolom.
Stručnjaci se slažu kako je najispravnija reakcija u takvoj situaciji utišati buku i olakšati izmišljenom prijatelju boravak za stolom. Podržavanjem djetetove maštarije ne činite ništa nepromišljeno ni štetno, jer vrlo je vjerojatno da će vas izmišljeni prijatelj, u procesu djetetova odrastanja, s vremenom napustiti.
Djeca znaju da je njihov prijatelj plod mašte
Oni mogu biti životinje, stariji ljudi, djetetovi vršnjaci ili sasvim izmišljena bića sa svojim manama, vrlinama i jasnim karakternim crtama koji vašeg mališana prate od jutra do večeri, pomažući mu da se nosi s određenim situacijama ili jednostavno, praveći mu društvo kad je usmljen ili mu je dosadno.
Istraživanje Sveučilišta Oregon tvrdi kako 37% djece do sedme godine razvija odnos sa svojim izmišljenim prijateljem, a on ponekad postaje i važan član obitelji jer roditeljima itekako može uskočiti u pomoć.
Iako su plod djetetove mašte, imaginarni prijatelji ne slušaju svaku njegovu naredbu i ponekad se dijete na svog prijatelja može jako ljutiti.
Čak 77% djece u provedenom istraživanju svjesno je činjenice da je njihov prijatelj nestvaran te da je plod njihove mašte. Samim time, roditelji ne bi trebali imaginarne prijatelje smatrati prijetnjom ili nedoličnim ponašanjem.
Imaginarni prijatelji stvaraju apstraktno mišljenje
Iako je uvriježeno mišljenje kako su djeca koja imaju imaginarne prijatelje usamljena ili nemaju dobro razvijene socijalne vještine, brojna istraživanja potvrdila su upravo suprotno. Imaginarni prijatelji najčešće dolaze djeci jedincima, najstarijoj djeci u obitelji te onima koji ne provode slobodno vrijeme u televizor ili tablet. Riječ je o djeci koja traže načine kako da slobodni prostor u danu učine što zanimljivijim.
Uglavnom su to otvorenija djeca koja se ze znaju šaliti i ne stide se otvoreno govoriti o nekim temama, kao i o svojim problemima. Sramežljivijoj pak djeci, imaginarni prijatelji mogu pomoći da kroz njih progovore o onome što ih muči, a sami se ne bi usudili.
Nije rijetkost da se imaginarni prijatelji pojavljuju i u nešto stresnijim situacijama, za vrijeme selidbe ili dolaskom novog člana u obitelj. Dodatna, pa makar i izmišljena podrška, u takvim je trenucima dobrodošla i djetetu i roditelju.
Neke od koristi prisustva izmišljenog prijatelja su i jačanje vokabulara i apstraktnog razmišljanja. Dijete sa svojim prijateljem dobiva priliku vježbati interakciju na dnevnoj bazi i biti u dvjema ulogama istovremeno. Na taj način, osim što vježba komunikacijske vještine, sam sebi odgovara na željena pitanja, radi na vlastitoj samostalnosti te izgrađuje osjećaj empatije prema drugima.
Podržite djetetovu igru
Na izmišljenog prijatelja reagirajte što opuštenije možete. Uključite se u njegov i djetetov odnos tako što ćete podržati igru, odgovoriti imaginarnom prijatelju na pitanja i pomoći mu u jednostavnim radnjama ako vas zatraži. Ne dozvolite djetetu da to iskorištava, okrivljavajući izmišljenog prijatelja za nered u kući. Dajte mu do znanja da ga podržavate u njegovoj igri, ali da granice i pravila koja vrijede za dijete vrijede i za njegovog izmišljenog prijatelja.
Ako uočite da dijete ima problema u vrtiću ili školi, lošije komunicira s drugom djecom i ponaša se neobično, tada porazgovarajte kako biste utvrdili postoji li veći razlog zašto je izmišljeni prijatelj potreban.
Ipak, u velikoj većini slučajeva, riječ je o bezazlenoj i simpatičnoj pojavi koja će s vremenom izblijedjeti, i to najčešće u trenutku kad dijete osjeti da izmaštani prijatelj više nije prikladan za njegovu dob, a vama će u sjećanju uvijek ostati neki medo, zeko, djevojčica ili čarobnjak koji je zabavljao cijelu obitelj.