Djeca trebaju bajke, ali i doticaj s realnošću

Književnik Gilbert Keith Chesterton jednom je rekao kako misija bajki nije djecu naučiti da zmajevi postoje jer oni to već znaju. Misija je bajki djecu naučiti kako se zmaja može pobijediti.

Bajka_Pixabay

Bilo da je riječ o provjerenim klasicima ili modernim verzijama princa Šarmera i Matovilke, bajke uvelike olakšavaju djetetov razvoj, pružajući mu prostor za razvijanje mašte, ali i za učenje u stvarnom svijetu koji je pred njim. Brojne su prednosti čitanja bajki u djetinjstvu, no roditelj mora biti na oprezu kad je u pitanju djetetovo razlikovanje izmaštanog od realnog svijeta.

Bajke pomažu razviti kritičko razmišljanje

Bajke, prije svega, razvijaju dječju maštu. Uz pomoć dobre bajke dijete će savladati osnove pripovijedanja te naučiti kako svaka priča ima svoj početak, zaplet i kraj. U bajkama uglavnom prevladavaju crno - bijele karakterizacije likova što će mlađoj djeci pomoći u shvaćanju poželjnih osobina, odnosno loših i nepoželjnih.

Čitajući različite bajke, dijete će s vremenom postati sposobno prepoznati neke osnovne karakterne crte likova te ih usporediti s osobama iz vlastita života. Razvit će i kritičko mišljenje, posebice prema ponašanjima i karakterima koji se u bajkama često ponavljaju.

Osim različitih ljudskih likova, u bajkama će se dijete susresti i s mitskim junacima, izmišljenim bićima, ali i s čarolijama, neobičnim trikovima i situacijama koje ne može pronaći u stvarnom životu. Tada će naučiti kako se realnost ponekad ne podudara s pričom, odnosno da su priče prije svega izmišljene.

Čarobni štapić ne funkcionira u realnosti

Iako većina roditelja nikada ne bi pomislila kako bajka može učiniti ikakvo zlo njihovoj djeci, pretjerana konzumacija bilo čega, pa tako i bajki, ima prilično ozbiljne posljedice. Naime, iako je glavna poruka svake, klasične i suvremene bajke, činjenica da dobro pobjeđuje zlo, jasno nam je da u stvarnom svijetu to ne mora uvijek biti tako.

Pozitivna strana bajke je što, u zaštićenoj atmosferi, djeci pruža uvid u svijet u kojemu postoje i zli ljudi koji nemaju dobre namjere, no ono što bajka ne govori jest činjenica da sretan svršetak nije uvijek ostvariv, ma koliko je truda i dobre namjere uloženo.

Također, djevojčice koje se ugledaju na popularne princeze često su nezadovoljne svojim tijelom, bojom kose, visinom ili težinom budući da je gotovo svaka popularna princeza "savršene" tjelesne građe. O nuspojavama prinčeva na bijelim konjima raspravlja se u nešto starijoj dobi, ali njihov utjecaj nikako nije zanemariv.

Djevojke odrasle na popularnim bajkama sklone su težiti "savršenom" partneru, odnosno ne prihvaćati realne osobine osoba s kojima stupaju u odnose već tragati za idealiziranim likom iz priče.

Iako bajka djecu uči kako se problemi ne smiju stavljati pod tepih već se moraju rješavati, nažalost uči ih i kako za svaki problem postoji i određena čarolija, mantra, napitak ili čarobni štapić koji će srediti stvar. Budući da život tako ne funkcionira, djeca se često znaju zaprepastiti kada shvate da realnost nije onakva kakvom se prikazuje u njihovim omiljenim pričama.

Ono što roditelj mora znati prilikom svakog zajedničkog čitanja bajki s djetetom jest činjenica da, za razliku od odrasle iskusne osobe, dijete ne može jasno razlikovati priču od stvarnosti. To ne znači da ćete mu braniti čitanje bajki niti cinično komentirati priče koje vaše dijete voli, već ćete obratiti pozornost na njegovo shvaćanje pročitanoga.

Svako toliko dijete zamolite da vam prepriča pročitano, a onda ga pitajte vjeruje li kako određena čarolija iz priče zaista može funkcionirati u stvarnosti i ako je dijete uvjereno da može, podsjetite ga da jednako kao što čudovišta ne spavaju ispod njegova kreveta, tako u svijetu u kojem živimo ne postoje instant rješenja problema, ne postoje princeze i prinčevi bez mane kao ni uvijek sretan kraj.