Čini vam se kako je od samostalnog predškolca opet postao beba koja se ne zna sama zaigrati, jesti ni komunicirati. Iako mislite da vas zeza, možda mu samo nedostaje pažnje.
Nedostatak pažnje ne mora se nužno iskazivati velikim promjenama u ponašanju djeteta, nervozom i plačom. Ponekad dijete, uslijed male ili velike promjene, na suptilan način mami i tati želi poručiti da mu treba više nježnosti, podrške i zajedničkog vremena.
Želja za pažnjom raste nakon promjene ili traume
Djevojčica Matea crta i boji u svoj likovni blok, a njezina mama radi na računalu za istim stolom. Svakih nekoliko trenutaka Matea prekida mamu pomalo nesuvislim pitanjima. Ne zna gdje joj je plava bojica, a zatim ne zna gdje su zelena i ljubičasta. Iako su sve bojice ispred nje, Matea neprestano pronalazi načine kako da uključi mamu u igru pa ju zapitkuje pitanja na koja vjerojatno već zna odgovor.
Ovakvi suptilni, ali za roditelje iscrpljujući trenuci, najčešće su rezultat neke manje ili veće promjene u obitelji na koju je dijete reagiralo više no što ste očekivali.
Ako primjetite ovakve znakove, zapitajte se što se to u posljednje vrijeme dogodilo u vašoj obitelji. Je li partner promjenio posao pa kasnije dolazi kući i ima manje vremena za dijete ili je neki član obitelji naglo obolio i zbog toga je opća atmosfera napetija i žalosnija?
Čak i ako su promjene pozitivne poput prelaska iz mlađe u stariju vrtićku grupu, dijete se može prepasti i osjetiti nesigurno pa mu je pažnja potrebnija nego inače.
Ne dozvolite djeci da vas kontroliraju
Iako će ovakva vrsta privlačenja pažnje roditeljima ponekad biti naporna, važno je znati kako reagirati i na vrijeme spriječiti dodatne komplikacije.
Djetetu svakako treba posvetiti pažnju no način na koji je ono dobiva oblikuje daljnju situaciju. Dozvoljeno je maziti se, grliti, tješiti i provoditi više vremena s djetetom ako mu je to potrebno. Djeca ponekad lošim ponašanjem ili ponašanjem koje vas nervira i iritira poručuju - trebam te, tužan sam, ljut ili me strah. Ako svojemu mališanu poklanjate vrijeme i pažnju samo u tim situacijama, odnosno kada je učinio nešto loše, nastojeći ga upozoriti ili kazniti, tada otvarate prostor za manipulaciju. Dijete će tako naučiti da će vaše prisustvo dobiti samo ako vas izazove nečim negativnim.
Roditelji ponekad zaboravljaju da, osim negativne kritike, dijete treba pohvaliti, ohrabriti i to jednako često kao i kritizirati. Na ovaj način ono neće povezivati negativno ponašanje s vašom prisutnošću.
Negativno je ponašanje ponekad potrebno ignorirati ma koliko se besmisleno činilo. Ako dijete shvati da izazivanjem neće dobiti ono što je tražilo već sasvim suprotno, ranije će odustati.
Pokušajte ostati smireni čak i onda kada se čini da je dijete nemoguće. Ne zaboravite da se iza ovakvog ponašanja najčešće kriju dublji razlozi koje dijete ne zna iskomunicirati. Budite mu podrška i potaknite ga da vam kaže što mu smeta, što bi promijenio i kako bi se osjećao ugodnije te dajte sve od sebe da mu pomognete.