Bez obzira kako ga je dijete razvilo i zbog čega najčešće cendra i plače, ovakve ispade roditelji uz puno strpljenja mogu popraviti. Prije samih suza, mrštenja i cviljenja, obično dolazi “ja hoću”, “ja trebam”, “daj mi”, “mogu li dobiti” i ostali zahtjevi, na koje slijedi odgovor “ne”, a potom nastupa mala cvilidreta show.

Bez obzira koliko razumijevanja imali, cendranje može i najstrpljivijeg roditelja razljutiti i izluditi do granice da redovito popušta pred zahtjevom djeteta samo da galama prestane. Cendranje može početi već u 2. godini, iako se u toj dobi radi o predverbalnoj komunikaciji koja kombinira plakanje sa novonaučenim riječima kako bi se izrazila potreba.

Pedijatri i psiholozi cendranje smatraju “strategijom koju djeca koriste kako bi bilo po njihovom”. To ne znači da djeca ne cendraju i zbog drugih razloga kao što je umor, povrijeđenost ili neka druga emocija, ali primarno je to alat koji mališani koriste kako bi manipulirali situacijom.

Ono što roditelji koji imaju problema s plačljivim predškolcem trebaju imati na umu jest da moraju biti ustrajni i dosljedni u provođenju postavljenih pravila i granica koji imaju veze sa cendranjem. Ukoliko je odgovor na dječji zahtjev jedno smireno “ne”, ono mora ostati “ne” bez obzira na plač i dramu. Ukoliko dijete traži čokoladu prije doručka pa i nekoliko dana za redom, treba ustrajno ponavljati “ne, čokoladu ne jedemo prije doručka”, dok dijete ne shvati da “ne” znači “ne”.

Ono što ne pali kod djece su odgovori poput “Radi ono što sam ti rekla”, jer na neki način otvara mogućnost da vas dijete natjera da mu dozvolite da radi ono što ono želi. Isto tako, ako odgovorite na zahtjev mališana sa “možda jedan drugi dan, može?“, dijete će to shvatiti kao otvoreni poziv da na “može?” odgovori sa “ne može, hoću čokoladu sad“. Ako pak kažete “okej, ali samo dvije kockice“, osnažili ste dodatno dijete da sljedeći put traži još više i pozove se na popustljivost od prethodnog dana.

Kako uspješno smiriti cendranje? Postoje tri prokušana načina:

1. Dijete treba zamoliti da s vama priča normalnim tonom glasa, a ne otegnutim, bebastim glasom. Nije na odmet reći djetetu da su bebe te koje plaču i cvile, a on ili ona više nije beba, pa bi bilo bolje da priča svojim “normalnim” glasom. Takva primjedba obično stvara dobru podlogu za smireniju diskusiju.

2. Ignorirajte cendranje. Ukoliko ste smirenim tonom rekli “ne”, pa čak i objasnili zbog čega mališan nešto ne može dobiti, dijete vas je čulo, a ignoriranjem plača mu pokazujete da svoju odluku nećete promijeniti. To je ponekad teško, jer teško je vidjeti te velike suze na licu voljenog djeteta ili pak je teško ostati smiren kada vam živci rade sto na sat. Ali je izvedivo.

3. Ponudite djetetu alternativu i mogućnost izbora te mu priznajte osjećaje. Ako želi čokoladu prije doručka, recite mališanu “vidim da si ljutit/a jer ne možeš dobiti čokoladu za doručak, ali zato možeš dobiti nešto drugo. Želiš pahuljice ili sendvič?‘”. Ili u nekoj drugoj sitaciji “znam da si tužan i ljutit jer ne idemo na igralište, ali kod kuće spremam nešto zabavno za tebe. Želiš li crtati ili ćemo slagati puzzle?“.

(JK, Izvor: parenthood.com)