Robot u obliku i veličini bebe polagano puže po prljavom tepihu. Ne radi se o sceni iz nekog SF horora, već o eksperimentu znanstvenika koji su željeli izmjeriti koliko prljavštine bebe pokupe dok pužu po prljavom tepihu, čak i kad se tepih naoko čini čist i usisan. Prljavština koja se nalazi u nitima tepiha zapravo je “bio smeće” i nebiološki materijal, odnosno sitne čestice prašine, grinja, peluda, stanica kože, dlaka, spore gljivica, bakterija i drugih oku nevidljivih čestica i organizama.

Znanstvenici sa Sveučilišta Purdue u Indiani izradili su bebu robota i presvukli ga u aluminijsku foliju. Robot se kreće poput bebe koja još ne hoda, odnosno potrbuške, grabeći ručicama prema naprijed dok se trbuh i nožice više-manje vuku po površini tepiha. U takvom kontaktu i s takvim kretnjama, bebe podižu čestice s vlakna tepiha te se one otpuštaju u zrak. Radi se o specifičnim pokretima, puno različitijim od jednostavnog hodanja po tepihu.

Ovakva studija još nikada u povijesti nije provedena i simulirana. Pokazala je da je gustoća prljavštine i štetnih čestica 20 puta veća i gušća na podu, nego u zraku. Kada bebe pužu po podu i tepihu, one udišu razne nezdrave čestice koje se talože duboko u plućima. Mjerenje je pokazalo da bebe udišu čak četiri puta više bio čestica (po kilogramu tjelesne mase) od odraslih koji po tom istom tepihu hodaju.

Naime, bebin organizam nije toliko učinkovit u blokiranju čestica iz zraka. Kod odrasle osobe, značajna količina čestica iz zraka blokira se već u gornjim dišnim putevima – nosnicama i grlu. Ali bebe i mala djeca češće dišu kroz usta i iz trbuha, pa veća količina čestica iz zraka završi u plućima. Štoviše, čestice će završiti u najdubljim slojevima pluća.

Međutim, voditelj studije Brandon Boor navodi kako to nije nužno i automatski loša stvar te je moguće da je priroda to tako namjerno osmislila.

“Zanima nas biološki materijal koji bebe udišu, posebno u prvoj godini života kada počinju puzati. Mnoge studije pokazale su da izloženost mikrobima i alergenima u toj životnoj dobi kroz udisanje istih, igra značajnu ulogu u razvoju i obrani organizma od astme i alergija. Postoje studije koje su pokazale da izloženost mnogim različitim biološkim materijalima može smanjiti prisutnost astme i alergija kasnije u životu”, objasnio je prof. Boor. Drugim riječima, previše čista okolina usporava razvoj imunološkog sustava.

U zapadnjačkim društvima bebe prvu godinu života provedu u zatvorenim prostorima, pa su većinom izložene samo prljavštini i česticama tipičnim za zatvorene prostore. Nekada su bebe stalno bile vani, od prvog dana, u prašini i izložene većinom biološkim česticama iz zraka. Isto tako, nekada bebe nisu puzale u onoj mjeri u kojoj to rade danas, u sigurnim prostorima. Način života se mijenja, a s njime i naš imunitet. Koliko prljavštine iz zraka je premalo ili previše za što zdraviji razvoj imuniteta kod beba, na znanstvenicima je tek da otkriju.