Prije bi maleni plakao i plakao, a mi bi mu donosili za redom bocu mlijeka, pa bocu čaja, pa vode, pa hranu, pa igračke, svega pomalo i za redom dok slučajno ne bi pogodili što je htio jer često ne bismo znali prepoznati djetetovu potrebu. Ali kada je usvojio neke osnovne znakove sve je bilo lakše. Stavio bi palac u usta (znak za piti) i voda je bila tu u tren oka. Stisnuo bi šaku i mlijeko bi se stvorilo! Pravo olakšanje i za njega i za roditelje. Dosta brzo je počeo govoriti, a ja sam sigurna da je tome pridonio Baby Signs.
Ovako je svoje iskustvo opisala jedna mama koja je upisala radionicu znakovnog jezika za bebe. Baby Signs program provodi se preko 20 godina u više od 30 zemalja diljem svijeta. U Hrvatskoj ga pak, vrlo uspješno, već osam godina provodi psihologinja i Baby Signs instruktorica Rebeka Bulat čiji je program odslušala i mama s početka priče. I nas je pomalo zaintrigirao Lovro i njegovo učenje znakovnog jezika pa smo kontaktirali Rebeku Bulat i zamolili je da nam približi ovu vrstu neverbalne komunikacije i pojasni zašto je među roditeljima i bebačima sve popularnija.
Znakovnim jezikom za bebe se bavim od kada sam postala Baby Signs instruktor, 2010. godine. Susret je zapravo bio slučajan, no od samog početka mi se jako svidjela ideja komuniciranja na složeniji, simbolički način s djecom koja još ne govore, stoga sam, kad se pružila prilika s veseljem završila edukaciju. U to vrijeme, imala sam prilike i znakove koristiti sa svojim starijim djetetom, a sad evo ponovo uživamo u komunikaciji znakovima s mlađim. U ovih osam godina, puno je roditelja naučilo na radionicama više o znakovanju, a oni prvi, danas već roditelji školaraca s veseljem se prisjećaju tih dana i dolaze ponovo na radionice s mlađom djecom. Znakove koristim u radu s mlađom djecom do otprilike 18 mjeseci kao oblik razvojne podrške i poticaja, ali i sa starijom djecom s komunikacijskim teškoćama kao poticaj za razvoj govora.
Znakovi koji se pokazuju, uvijek prate govor, te na taj način dodatno obogaćuju već postojeću komunikaciju kroz druge senzorne sustave. U tom smislu dijete može bolje razumjeti što se govori, ali i samo može lakše izreći svoje potrebe i želje, podijeliti interese jer ima alat koji mu dok još ne priča omogućuje komunikaciju s bliskim osobama. Na takav način jača se veza roditelj-dijete, smanjuje se frustracija zbog nerazumijevanja, dijete dobiva dodatne razvojne poticaje koji imaju višestruke i dugoročne koristi i na kognitivni razvoj. Osim toga, znakovanje je i zabavno, jednostavno za naučiti, a kada dijete počne uzvraćati znakovima, roditelji imaju prilike saznati od djeteta njegove ideje koje možda drugačije ne bi imali prilike saznati.
Vrlo jednostavan primjer iz života, majka i dijete gledaju kroz prozor i pred njima je vrlo širok prostor u kojem voze auti, hodaju ljudi, vidi se užurbana ulica okružena zgradama. Dijete uočava u daljini pticu na stupu i obraća pažnju majke na ono što vidi znakom za pticu. Kada dijete ne bi imalo ovaj alat, možda bi pokazalo prstom, ali takav detalj u tom prizoru u daljini teško bi moglo prenijeti majci. Znakovi nam daju priliku bolje razumjeti što djeca misle.
Znakovi su vrlo logični, jasno dočaravaju ili radnju ili predmet i zbog toga se lako pamte i uče. Tako je znak za piti npr. imitacija ispijanja zamišljene čaše u ruci, a jesti prinošenje zamišljene hrane ustima. Pticu ćemo pokazati spajanjem palca i kažiprsta u mali kljun koji stavljamo ispred svog nosa i lagano otvaramo i zatvaramo, loptu oblikovanjem ruku kao da drže zamišljenu loptu koja poskakuje. Znakove će roditelji ipak najbolje naučiti kroz gledanje video rječnika ili uživo.
Ovisno o dobi djeteta, neki su znakovi lakši za naučiti, stoga se preporuča napraviti za početak individualni plan od nekoliko znakova kako bi dijete usvojilo uopće takav način komunikacije. Dijete i spontano puno koristi geste pa je ovaj način zapravo samo proširivanje prirodne komunikacije djeteta.
Roditelji mogu znakove koristiti s bebom već od rođenja, no kako dijete neće brzo moći uzvratiti znakovima, moja je preporuka krenuti oko šestog mjeseca života. Iz mog iskustva s polaznicima radionica, najranije su bebe počele pokazivati znak sa sedam mjeseci. Većina je za to spremna između osmog i desetog mjeseca. Dalje, kako krenu pokazivati sve više znakova, razvoj najčešće ide tako da se javlja i mala znakovna rečenica ili kombinacija riječi i znaka. Sa sve većim napretkom u govoru, znakova bude sve manje.
Na početku je bilo puno više opreza prema znakovanju. Roditelji su se pitali hoće li znakovanje usporiti razvoj govora ili pak kakve to ima koristi za tako mali razvojni period dok dijete ne propriča. No, vrlo je jasno da znakovanje potiče razvoj govora, te da ima puno duže i šire pozitivne utjecaje, a kroz tuđa iskustva roditelji su kroz sve ove godine isto tako sve više dobivali iz svoje okoline primjere koji govore samo pozitivno o ovakvom načinu razvojnog poticanja. Svaki tjedan na radionicama vidim malene kako svašta znaju pokazati, te kako i njih i roditelje to veseli i pomaže im u svakodnevici.