Savladavanje vještine hodanja jedno od je od najvećih postignuća vaše bebe i trenutak kada postaje samostalna te počinje na vlastitim nožicama istraživati svijet koji je okružuje. Kada beba napravi svoje prve korake, za roditelje je to vrlo emotivan trenutak, upravo zbog spoznaje da vrijeme brzo leti i da se nisu ni osvrnuli, a njihovo novorođenče već se osovilo na vlastite noge i krenulo na svoj put prema neovisnosti i samostalnosti. Trenutak je možda emotivan, ali je neophodan i pozitivan.

Od 4. do 15. mjeseca vaša beba proći će predivno putovanje od sjedenja uspravno do hodanja bez ičije pomoći. U tom periodu možete joj pomoći da dobije potrebno samopouzdanje i ohrabrenje za svaki sljedeći izazov na tome putu, i to kroz jednostavne igre i pohvale.

Korak 1: Sjedenje

Kada beba počne samostalno sjediti bez potpornja jastučića, sjedalica ili maminih ruku, ona kreće na put prema učenju hodanja. Velika je razlika između sjedenja i hodanja i na prvu se to možda čini nelogično, no učenjem samostalnog sjedenja beba jača mišiće leđa i vrata koji će joj trebati za učenje uspravnog hodanja. Većina beba samostalno nauči sjediti između 3. i 7. mjeseca starosti.

Roditelji mogu bebi pomoći tako da se s njome igraju i kroz igru jačaju mišiće i pokretljivost mišića leđa. Dok beba sjedi i ima raširene nožice, kotrljajte prema njoj lopticu i potaknite da ju hvata naginjanjem naprijed. Isto tako, stavite ispred bebe kockice i potičite bebu da gradi, okreće se oko sebe i pokuša dohvatiti kockice ispred, sa svoje lijeve i desne strane.

Korak 2: Puzanje

Nakon što je savladala stabilnost leđa, beba kroz puzanje počinje učiti kako koristiti svoje ručice i nožice. Pomicanjem naprijed i natrag, beba jača mišiće ruku i nogu, što je također vrlo važan preduvjet svladavanju vještine hodanja. Kroz puzanje se vježba i koordinacija pokreta, jer beba mora simultano pomicati ruke i noge kako bi se kretala prema naprijed ili natrag. Većina beba savladava vještinu puzanja između 7. i 10. mjeseca starosti.

Roditelj može bebi pomoći tako da sjedne na drugi kraj sobe na pod i zove bebu da puže do njega. Cijelim putem bebu treba ohrabrivati (“Bravo! Odlično ti ide! Kako si brza! Samo tako dalje! Možeš ti to!”), a kada beba uspješno obavi “zadatak” još je malo hvalite zagrljajima i poljupcima.

Korak 3: Stajanje na nogama uz pridržavanje

Kada dobije dovoljno snage u mišićima leđa, nogu i ruku, beba će se pokušati osoviti na noge uz pridržavanje za mamu, tatu ili predmete u blizini. Isprva će se ljuljati i nesigurno koncentrirati na vlastite noge, no vrlo brzo postajat će sve vještija. U ovoj fazi koja se javlja oko 8. mjeseca starosti, roditelji mogu pomagati bebi da vježba ravnotežu i osjeti svaki puta malo više samopouzdanja u stajaćem položaju.

Osim pomaganja da se osovi na nožice, roditelji mogu bebi pokazati kako da čučne. Doslovno joj pokažite kako će se sa stajaćeg položaja vratiti natrag na pod i to tako što će prvo čučnuti. Učenje čučnja važno je kod kasnijeg učenja koraka, jer će oni ublažiti nezgrapna padanja u procesu savladavanja vještine hodanja.

Korak 4: Hodanje uz pomoć odraslih

Nakon što beba savlada stajanje na nogama i ravnotežu uz pridržavanje, možete početi s učenjem prvog koraka uz pridržavanje. Kada beba stoji i drži se za namještaj, stavite joj omiljenu igračku samo pola metra dalje od dohvata ruke. Potom ju zovite da uz pridržavanje napravi taj jedan korak prema onome što želi dohvatiti.

Kasnije možete to ponoviti na način da bebu držite za jednu ruku i da korak pokuša napraviti prema otvorenom prostoru gdje se može držati samo za vašu ruku i po potrebi se još uhvatiti i za vašu nogu kada se osjeti nesigurno. Prvi korak ili prva dva koraka treba vježbati svakodnevno, ali samo u trenutcima kada je beba raspoložena za istraživanje.

Korak 5: Istraživanje u krug

Kada se osovi na noge i počne raditi prve korake uz pridržavanje, beba će početi istraživati u krug, držeći se za namještaj i zidove. Kada se neće imati za što uhvatiti, čučnuti će i otpuzati do mjesta gdje može nastaviti istraživanje na stopalima. U ovoj je fazi jako važno zaštititi sve oštre rubove, staviti ogradicu ako postoji stubište na donji kat ili prizemlje te maknuti sve predmete koje bi beba mogla dohvatiti i njima se ozlijediti.

Ono što roditelji mogu u ovoj fazi napraviti je lagano ohrabrivati bebu da se otpusti od zida i da napravi prvi korak prema mami ili tati bez pridržavanja. Važno je osigurati sigurno i mekano okruženje po kojem će beba padati u svojim pokušajima bez ozljeda. Neka hoda po mekanom tepihu, na kojem nema igračaka i drugih “prepreka”.

Korak 6: Stajanje na mjestu bez pridržavanja

Ključni preduvjet za hodanje je održavanje ravnoteže. Kada beba može bez pridržavanja i bez padanja stajati na mjestu desetak sekundi, znači da će uskoro pokušati napraviti svoj prvi samostalni korak. Ova se vještina kod većine beba razvija između 9. i 12. mjeseca starosti.

Roditelji bebi mogu pomoći vježbati ravnotežu tako da sve zajedno pretvore u igru. Sjednite s bebom na pod. Potom joj pomognite da ustane i kad se ustabili nemojte je više držati za ručice. Potom počnite brojati koliko će dugo stajati prije nego ju nožice izdaju i ponovno čučne ili sjedne na pod. Nakon svakog pokušaja obavezno je pohvalite, zagrlite i poljubite.

Korak 7: Prvi samostalan korak

Vaša beba do sad je ojačala leđne mišiće, mišiće ručica i nožica, savladala grubu motoriku i koordinaciju udova, naučila je održavati ravnotežu dovoljno dugo da stigne napraviti bare jedan korak, ali je i razvila povjerenje u sebe i vas, samopouzdanje i hrabrost te metodom pokušaja i pogreške došla vrlo blizu tome da napokon sama hoda. Kada napravi prve samostalne korake, slobodno slavite i veselite se s bebom. To je velika stvar! Hodanje ima najviše veze sa samopouzdanjem i osjećajem sigurnosti, pa neka prvi koraci budu popraćeni s puno pohvala i ohrabrenja.

Najlakši način da se bebu ohrabri i potakne da proba hodati je da jedan roditelj sjedne na pod nasuprot drugome i da raširenim nogama oblikuju kocku. Potom bebu treba osoviti na noge i pričekati da uspostavi ravnotežu i to licem okrenuta prema drugom roditelju koji će je pozvati da dođe k njemu i napravi prva dva tri mala koraka.

Nakon svakodnevne vježbe, beba će biti sve sigurnija u sebe i raditi sve veće udaljenosti i uskoro joj više neće biti kraja. Prve korake svakako zabilježite video snimkom ili fotografijom, jer taj trenutak vrijedi pamtiti cijeli život. Od tog trenutka mnogo toga više neće biti isto, jer će vaše maleno zlato krenuti u nove avanture i učiti neka potpuno nova znanja i vještine. Na vlastitim nogama i bez vaše pomoći.