Ovo trebate učiniti ako se vaša beba udarila u glavicu

Negdje oko šestog mjeseca, bebe počinju eksperimentirati s puzanjem, stabilnije su dok sjede, počinju se okretati u ležećem položaju i vrpoljiti na sve strane.

beba plac plakanje fdp

Zanimaju ih predmeti, zvukovi, materijali, okusi i počinju otkrivati svijet putem svih osjetila. Roditelji će primijetiti da njihovu bebicu znatiželja gura u nove izazove te da počinje ispitivati vlastite granice i vještine na sve moguće načine. Aktivnosti su još intenzivnije kad beba prohoda i oni koji je čuvaju i brinu o njoj dobro će se namučiti i umoriti jurcajući za malenim istraživačem.

Naime, odrasli moraju biti uz bebu radi njezine vlastite sigurnosti, odnosno kako se u svojim svakodnevnim aktivnostima ne bi teže ozlijedila. Od ozljeda najčešći su udarci u glavicu uslijed pada. Bebe najviše padaju kada uče hodati, odnosno kada vježbaju samostalno kretanje (bez pridržavanja), odnosno stabilnost, čvrstoću i ravnotežu.

Beba će u najvećem broju slučajeva pasti na guzu, no ponekad se dogodi da se pritom prevali na leđa i glavicom lupi u neku tvrdu površinu, rub namještaja ili stepenica i slično. Bebe se u glavicu mogu udariti i kod naglih pokreta kada ih netko čuva ili pak padom s kreveta, stolice ili kolica.

Kad beba udari glavicom o nešto tvrdo, u najvećem broju slučajeva neće biti vanjskih ozljeda. Beba će glasno plakati, ali neće znati reći koliko je boli i kako se osjeća. Nadalje, udarac u glavicu ne smije se shvaćati olako kad je beba u pitanju, jer kosti njezine lubanje još uvijek nisu otvrdnule i srašćene, pa su slabija zaštita za mozak.

Ono što se može kod jakog udarca dogoditi je potres mozga. Stoga ne čudi da se mnogi roditelji jako brinu kada beba udari glavicom o nešto tvrdo i nisu sigurni što trebaju učiniti. S obzirom na to da potres mozga umanjuje funkcije mozga koji je u intenzivnom razvoju, važno je pratiti bebu i provjeravati pojavljuju li se neobični simptomi.

Ako je beba izgubila svijest ili pak je vidljiva bilo kakva abnormalnost na lubanji, ODMAH je odvedite na hitnu ili dežurnom pedijatru!

Isto učinite ako s malim vremenskim odmakom primijetite da je beba neobično pospana ili ne može zaspati, ako ne jede, ako povraća, ako je plačljiva, iritabilna, ima poteškoća napraviti neke motoričke pokrete koje je prije mogla ili se na bilo koji način čudno ponaša.

Ako pak se beba ponaša normalno, budna je, igra se, odgovara na sve podražaje, normalno jede i spava, dovoljno je pratiti je kroz sljedećih 48 sati.

Recept naših baka bio je da se bebu održava neko vrijeme budnom kako bi se uvjerilo da je sve u redu, odnosno da se bebu ne bi smjelo pustiti da odmah nakon udarca u glavu zaspi. Ukoliko će vas to umiriti, možete je malo duže zabavljati dok se sami ne umirite. No imajte na umu da se može raditi o prirodnom umoru, odnosno da će bebica prirodno biti umornija nakon pretrpljenog stresa i traume, odnosno dugog plakanja i straha. Pokušajte razlučiti je li beba grogi, "mamurna" i "izgubljena" ili je jednostavno umorna. Ako procijenite da joj se samo spava, dozvolite joj da odrijema jer će se kroz san najbolje emocionalno i fizički oporaviti od preživljenog stresa. Ukoliko ste i dalje zabrinuti, probudite bebu jednom ili dva puta tijekom spavanja, kako bi provjerili da li odgovara na vaše podražaje, a potom joj dozvolite da dalje spava. Ukoliko slabo reagira, odmah je odvezite na hitnu.

Liječnik koji zaprimi dijete vjerojatno će ga ostaviti na promatranju. Ukoliko posumnja na potres mozga, oticanje ili krvarenje u mozgu, liječnik će prvo dijete poslati na snimanje glave ili magnetsku rezonancu kako bi dobio bolji uvid u stanje.

I na kraju, u ovakvim situacijama kad nema vidljivih ozljeda, uvijek se oslanjajte na svoj vlastiti instinkt i intuiciju. Vi najbolje poznajete svoju bebu i točno znate po kakvim rutinama i šablonama ona funkcionira. primijetite li bilo kakvo odstupanje u ponašanju ili rutini, odmah posjetite liječnika. Ukoliko pak niste sigurni i preplavljuje vas strah, bolje je uvijek otići liječniku i provjeriti sa stručnjakom je li sve u redu.

Udarci u glavicu se događaju. Svi smo ih doživjeli kao mali, a da ih se uopće ne sjećamo. Ako vaša bebica udari glavicom, to ne znači da ste loš roditelj ili da je to vaša krivnja. To je na neki način normalni dio razvoja kada bebe na vlastitoj koži upoznaju svoje granice i mogućnosti. U budućnosti svakako pripazite da se nezgode na glavici ne ponavljaju, oprostite si, zaboravite i nastavite dalje uživati u odrastanju svojeg malog nespretnjakovića koji će još puno puta završiti na guzi i na podu dok uči hodati i istražuje svijet oko sebe..