Distoni sindrom jedna je od pojava s kojom su se susrele mnoge majke čija je trudnoća na neki način bila rizična. Uz to, često se javlja i kao posljedica poroda koji je morao biti obavljen putem carskog reza ili prijevremeno, iako postoje i slučajevi u kojima razloga za njegovu pojavu jednostavno – nema.

Riječ je o stanju koje karakterizira promjena u mišićnom tonusu bebice. Djetetovi mišići tako nakon dolaska na svijet mogu biti prekruti ili pak preopušteni. Upravo ovi simptomi upućuju na promjene u motoričkom sustavu izazvane nekim od komplikacija prilikom trudnoće ili samog poroda.

Distoni sindrom i mišićni tonus

Termin mišićni tonus odnosi se na silu kojom se mišići u ljudskom tijelu odupiru istezanju. Osnovne nepravilnosti vezane za tonus su hipertonus i hipotonus.

Hipertonus je stanje koje kod male djece često može zavarati roditelje. Ono se, naime, očituje u pretjeranom stiskanju šakica i zgrčenim nogicama. Prilikom ove pojave mnogi novopečeni roditelji misle kako je njihova bebica napredna, budući da je u jednom trenutku razvoja ova radnja normalna pojava. S vremenom bi mišićna napetost trebala početi popuštati.

Hipotonus je, s druge strane, ipak nešto lakše uočiti. Ovo stanje opuštenosti mišića sasvim je normalno tijekom prvih nekoliko mjeseci djetetova razvoja, no kasnije bi trebalo postupno nestajati. Dijete je u stanju hipotonusa pretjerano opušteno i mišići nogu i ruku izgledaju mlohavo.

Distoni sindrom zapravo se odnosi na stanje u kojem se istovremeno javljaju znakovi hipertonusa i hipotonusa. Neki mišići pretjerano su zgrčeni, dok su drugi u isto vrijeme pretjerano opušteni. Pedijatri ističu kako se ovdje ne radi o bolesti, već o stanju koje je izravna posljedica traume u trudnoći ili tijekom porođaja. Velik broj djece kod koje je zabilježeno moždano krvarenje nakon poroda suočava se upravo s ovom dijagnozom.

Razlog za zabrinutost

Simptomi distoni sindroma u mnogim se slučajevima mogu jednostavno povući nakon nekoliko mjeseci, a djetetov razvoj nadalje će se normalno odvijati. Međutim, u nekim slučajevima moguće je primijetiti kako je ipak došlo do oštećenja mozga prilikom traume. U slučaju da djetetov razvoj zaostaje više od tri mjeseca u odnosu na starost, kao i šakice ili stopala koja su i dalje neprirodno zgrčena ili opuštena – sve su to znakovi koji ukazuju na to da bi bilo dobro posjetiti specijalista.

Razlog za zabrinutost su i mališani stariji od dva mjeseca koji često čvrsto drže palac u šaci, te se ne oslanjaju na puna stopala kada ih se postavi na čvrstu podlogu. Liječnik će najbolje znati je li zaista potrebno napraviti procjenu razvoja i krenuti s primjerenom terapijom.

Strah od dugoročnih posljedica

U tako ranoj fazi djetetova života teško je sa sigurnošću prognozirati kako će se njegov razvoj dalje odvijati. Uz primjenu odgovarajuće terapije i vježbi, moguće je da će mališan u jednom trenutku sustići svoje vršnjake i normalno nastaviti s rastom. Budući da se svako dijete razvija vlastitim tempom, često je i dosta nezahvalno davati dugoročne prognoze. U svakom slučaju, pravovremena dijagnoza znatno će povećati šanse za normalan daljnji razvoj.

Savjeti stručnjaka također će uvelike pomoći roditeljima u postupanju s djetetom kojem je dijagnosticiran distoni sindrom. Ispravne tehnike spriječiti će neželjene pokrete poput naglih pokreta koji mogu dovesti do ozljede, ili pak guranje glavice unatrag koje je dosta česta pojava.

Pedijatri napominju i kako se ovo stanje često izjednačuje s cerebralnom paralizom, što nikako ne bi smio biti slučaj. Cerebralna paraliza može biti ishod prilikom motoričkih promjena, no distoni sindrom rijetko prelazi u ovo znatno ozbiljnije stanje. Posljedice se mogu javiti u obliku manjih motoričkih smetnji u ravnoteži, a često ih se pripisuje tek – nespretnosti.